Song of Solomon 7

Ano te ataahua o ou waewae i roto i ou hu, e te tamahine a te rangatira! Ko nga hononga o ou huha, koia ano kei o nga peara, he mea hanga na nga ringa o te kaimahi mohio.
Jak jsou krásné nohy tvé v střevících, dcero knížecí! Okolek bedr tvých jako zápony, dílo ruku výborného řemeslníka.
Ko tou pito, koia ano kei te oko porotaka, kihai i hapa i te waina whakaranu; ko tou kopu, ano he puranga witi kua oti te karapoti ki nga rengarenga.
Pupek tvůj koflík okrouhlý, ne bez nápoje; břicho tvé jako stoh pšenice obrostlý kvítím.
Ko ou u e rua, ano ko nga kuao e rua, he mahanga na te anaterope.
Oba tvé prsy jako dvé telátek bliženců srních.
Ko tou kaki ano he pourewa rei; ko ou kanohi, ano ko nga roto wai i Hehepona, i te kuwaha o Peterapimi; ko tou ihu, ano ko te pourewa o Repanona, e titiro atu nei ki Ramahiku.
Hrdlo tvé jako věže z kostí slonových, oči tvé rybníci v Ezebon podlé brány Batrabbim, nos tvůj věže Libánská patřící k Damašku.
Ko tou mahunga i runga i a koe rite tonu ki Karamere, a ko te makawe o tou mahunga ki te papura; e mau herehere ana te kingi i roto i ona uru.
Hlava tvá na tobě jako Karmel, a vlasy hlavy tvé jako šarlat; i král přivázán by byl na pavlačích.
Ano te ataahua, ano te pai ou, e te mea e arohaina ana, ahuareka tonu!
Jak jsi ty krásná, a jak utěšená, ó milosti přerozkošná!
Rite tonu koe ki te nikau i a koe e tu nei, a ko ou u ki nga tautau karepe.
Ta postava tvá podobna jest palmě, a prsy tvé hroznům.
I mea ahau, Ka pikitia e ahau te nikau, ka hopukia atu e ahau ona manga: kia rite ou u ki nga tautau o te waina, te kakara o tou ha ki te aporo;
Řekl jsem: Vstoupím na palmu, dosáhnu vrchů jejích. Nechažť tedy jsou prsy tvé jako hroznové vinného kmene, a vůně chřípí tvých jako jablek vonných.
A ko tou mangai kia rite ki te waina tino pai e mania nei tana heke ma taku e aroha nei, e rere ana na nga ngutu o te hunga e moe ana.
Ústa tvá jako víno výborné, milá pro upřímnost, působící, aby i těch, jenž spí, rtové mluvili.
Kei taku e aroha nei ahau; ko ahau ano tana e hiahia ai.
Já jsem milého svého, a ke mně jest žádost jeho.
Haere mai, e taku e aroha nei, taua ka haere ki te parae, ka moe taua ki nga pa ririki.
Poď, milý můj, vyjděme na pole, přenocujme ve vsech.
Kia moata to taua maranga ki nga mara waina; kia kite ai, e tupu ana ranei te waina, kua puta ranei te karepe hou, e kopuku ana ranei nga pamekaranete; ko reira hoatu ai e ahau toku aroha ki a koe.
Ráno přivstaneme, na vinice pohledíme, kvete-li vinný kmen, již-li se ukázal začátek hroznů, kvetou-li jablka zrnatá, a tuť dám tobě milosti své.
Kei te patu te kakara o nga manitareki, kei o taua kuwaha ano nga momo hua papai katoa, nga mea hou, nga mea tawhito, he mea rongoa naku mau, e taku e aroha nei.
Pěkná jablečka vydala vůni, a na dveřech našich všecky rozkoše nové i staré, milý můj, zachovala jsem tobě.