Job 14

Ko te tangata i whanau i te wahine, he torutoru ona ra; ki tonu ano i te raruraru.
Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.
Ano he puawai ia e puta mai ana, e kotia iho ana: rere ana ia, ano he atarangi, kahore hoki he tumautanga.
K'o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć'.
E titiro mai ano ranei ou kanohi ki te penei? E mea ranei koe i ahau kia whakawa taua ki a taua?
Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš?
Ko wai hei homai i te mea ma i roto i te mea poke? Hore rawa.
Tko će čisto izvuć' iz nečista? Nitko!
Kua rite na hoki nga ra mona: kei a koe te maha o ona marama; takoto rawa i a koe te tikanga mona, a e kore ia e whiti ki tua.
Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu,
Tahuri ke atu te titiro i a ia, kia ai ona pariratanga, kia ata tutuki ai tona ra, kia rite ai ki o te kaimahi.
skini s njega pogled da počinut' može, poput najamnika da svoj dan uživa.
Ka ai hoki he whakaaronga ki te rakau i tapahia, tera ano e pariri, e kore ano hoki e mutu te wana o tona pihi.
TÓa ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.
Ahakoa kua tawhitotia tona pakiaka a ki te whenua, a kua mate tona tinana i roto i te oneone;
Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu,
Heoi ma te haunga o te wai ka pihi, ka kokiri ona peka ano ko ta te mea tupu.
oćutjevši vodu, ono će propupat' i pustiti grane kao stablo novo.
Ko te tangata ia, mate iho, marere noa iho; ae, ka hamo te tangata, a kei hea ia?
Al' kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?
Pera i nga wai e he mai nei i te moana, i te awa e mimiti ana, ka maroke;
Može sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isušit posvema',
E pera ana ano te tangata, e takoto ana a kahore he whakatikanga ake: kahore he marangatanga ake mo ratou, a kia kore ra ano nga rangi; e kore ano ratou e ara i to ratou moe.
al' čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće.
Aue, kia huna noatia oti ahau e koe ki te po, kia waihotia noatia iho ahau e koe kia ngaro ana, kia hoki ra ano tou riri; kia rohea noatia mai e koe tetahi wa moku, a ka mahara mai ai ano ki ahau!
O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad ćeš me se spomenuti,
Ki te mate te tangata, e ora ano ranei ia? Ka tatari ahau i nga ra katoa o toku ngananga, kia tae mai ra ano he whakaputanga moku.
- jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut' može? - čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.
Mau e karanga, kia whakao atu ai ahau; kahore hoki e kore ka matenui koe ki te mahi a ou ringa.
Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku.
Inaianei hoki e taua ana e koe oku hikoinga; he teka ianei e matatau tonu mai ana koe ki toku hara?
A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti,
Hiri rawa toku he ki roto ki te putea, tuitui rawa e koe toku kino.
u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao.
He pono ko te maunga e horo ana e memeha noa ake ana, e nekehia ana te toka i tona wahi;
Vaj! K'o što se jednom uruši planina, k'o što se hridina s mjesta svog odvali,
E ngau ana te wai i nga kohatu; ma tona puhaketanga e horoi atu te puehu o te whenua; a whakangaromia iho e koe te tumanako a te tangata.
k'o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku.
Taea ana ia e koe ake tonu atu, a pahure ana ia; puta ke ana i a koe tona mata, a tonoa atu ana ia kia haere.
Oborio si ga - on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen.
Ko te whakahonoretanga o ana tama, kahore e mohiotia e ia; ka hoki iho ratou hei ware, heoi kahore tetahi aha o ratou e maharatia e ia.
Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja.
E mamae ano ia te kikokiko o tona tinana, a ka tangi tona wairua i roto i a ia.
On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života."