Job 10

Kua hoha toku wairua ki toku ora; ka tukua e ahau taku tangi kia rere ana; ka korero ahau i te kikiwatanga o toku ngakau.
Душата ми е отегчена от живота ми; ще дам воля на оплакването си в себе си, ще говоря в горестта на душата си.
Ka mea ahau ki te Atua, Kaua ahau e whakahengia; whakakitea ki ahau te take i totohe ai koe ki ahau.
Ще кажа на Бога: Не ме осъждай! Покажи ми защо се съдиш с мен!
He mea pai ranei ki a koe kia tukino koe, kia whakahawea ki te mahi a ou ringa, a kia whiti tou marama ki te whakaaro o te hunga kino?
Добре ли е за Теб да потискаш, да отхвърляш делото на ръцете Си и да озаряваш съвета на безбожните?
He kanohi kikokiko ranei ou? he penei ranei tau titiro me ta te tangata titiro?
Плътски очи ли имаш, или гледаш, както гледа човек?
He rite ranei ou ra ki o te tangata ra? He rite ranei ou tau ki o te tangata ra?
Дните Ти като дните на смъртен човек ли са, или годините Ти — като дни на мъж,
I uiuia ai e koe toku kino, i rapua ai e koe toku hara?
за да търсиш беззаконието ми и да издирваш греха ми?
Ahakoa e mohio ana ano koe ehara ahau i te mea he, kahore ano tetahi hei whakaora i roto i tou ringa?
Знаеш, че не съм виновен, и пак няма кой да избавя от ръката Ти.
Na ou ringa ahau i mahi, i hanga, he mea hono marie i tetahi taha, i tetahi taha; otiia e whakangaromia ana ahau e koe.
Ръцете Ти ме образуваха и създадоха всичките ми части изцяло — и ще ме погълнеш ли?
Kia mahara ra, nau ahau i hanga, ano he paru; tera ranei koe e whakahoki ano i ahau ki te puehu?
Спомни си, моля Те, че ме оформи като глина — и ще ме върнеш ли в пръстта?
He teka ianei he mea riringi ahau nau ano he waiu, meinga ana ahau e koe kia tetepe ano he tiihi?
Не си ли ме излял като мляко и не си ли ме съсирил като сирене?
Nau ahau i whakakakahu ki te kiri, ki te kikokiko, a nau ano ahau i hohou ki te wheua, ki te uaua.
С кожа и плът си ме облякъл и с кости и жили си ме оплел.
Whakawhiwhi ana ahau e koe ki te ora, ki te atawhai, a he tirotirohanga mai nau i mau ai toku wairua.
Живот и милост си ми дал и Твоята закрила е опазила духа ми.
Heoi huna ana ano enei mea e koe i roto i tou ngakau: e mohio ana hoki ahau kei a koe ano tenei.
Но това си криел в сърцето Си — зная, че това е било у Теб:
Ki te hara ahau, ka matauria e koe; e kore ano koe e whakakahore ki toku he.
ако съгреша, тогава Ти ме наблюдаваш и няма да ме считаш за невинен.
Ki te he ahau, aue toku mate: ki te tika ahau, e kore tonu e ara toku mahunga; he ki hoki noku i te whakama me te titiro iho ki toku mate.
Ако бях виновен, горко ми; и ако съм праведен, не мога да вдигна главата си. Наситен с позор — виж скръбта ми,
A ki te whakarewa ake toku mahunga i a ia, ka whaia ahau e koe ano he raiona; a ka whakakite ano koe i a koe, i tou miharo, ki ahau.
защото расте! Ти ме гониш като лъв и отново се показваш чуден към мен.
E whakahoutia ana e koe au kaiwhakaatu i oku he, e whakanuia ana hoki e koe tou riri ki ahau; ko nga putanga ketanga ko te whawhai hei pehi i ahau.
Подновяваш свидетелите Си против мен и увеличаваш гнева Си към мен; една след друга пращаш войски против мен.
He aha ra ahau i whakaputaina mai ai e koe i roto i te kopu? te hemo noa atu ai ahau, a kihai tetahi kanohi i kite i ahau.
Защо тогава ме извади от утробата? Да бях умрял, без око да ме е видяло!
Penei kua rite ahau, ano kua kahore noa iho; kua mauria atu ahau i te kopu ki te urupa.
Бих бил, като че не съм бил; бих бил отнесен от утробата към гроба.
He teka ranei he torutoru oku ra? Kati ra, waiho ake koa ahau, kia ahua makoha ana i tenei wa iti,
Дните ми не са ли малко? Престани! Остави ме малко да отдъхна,
Keiwha haere, ahau ki te wahi e kore nei ahau e hoki mai, ki te whenua o te pouri, o te atarangi o te mata;
преди да ида там — и няма да се върна — в земя на мрак и сянка на смъртта;
Ki te whenua o te pouri kerekere, o te tino o te pouri; he whenua no te atarangi o te mate, kahore nei o reira tikanga, a ko tona marama, koia ano te pouri.
в земя на мрак като тъма, на смъртна сянка, без ред, където светлината е като тъма.