Jeremiah 9

Aue, me he wai toku mahunga! me he puna roimata oku kanohi, kia tangihia ai e ahau nga tupapaku o te tamahine a taku iwi i te ao, i te po!
يَا لَيْتَ رَأْسِي مَاءٌ، وَعَيْنَيَّ يَنْبُوعُ دُمُوعٍ، فَأَبْكِيَ نَهَارًا وَلَيْلاً قَتْلَى بِنْتِ شَعْبِي.
Aue, me he tihokahoka toku, he mea na te tira haere i te koraha! kia whakarerea ai e ahau taku iwi, kia mawehe ai i roto i a ratou, he hunga puremu katoa nei hoki ratou, he huihuinga no te hunga tinihanga.
يَا لَيْتَ لِي فِي الْبَرِّيَّةِ مَبِيتَ مُسَافِرِينَ، فَأَتْرُكَ شَعْبِي وَأَنْطَلِقَ مِنْ عِنْدِهِمْ، لأَنَّهُمْ جَمِيعًا زُنَاةٌ، جَمَاعَةُ خَائِنِينَ.
Me te mea he kopere na ratou o ratou arero e whakapikoa ana hei korero teka: kua tupu kaha ake ratou i runga i te whenua, kahore ia mo te pono; engari e koni atu ana i te kino ki te kino, kahore hoki o ratou mohio ki ahau, e ai ta Ihowa.
« يَمُدُّونَ أَلْسِنَتَهُمْ كَقِسِيِّهِمْ لِلْكَذِبِ. لاَ لِلْحَقِّ قَوُوا فِي الأَرْضِ. لأَنَّهُمْ خَرَجُوا مِنْ شَرّ إِلَى شَرّ، وَإِيَّايَ لَمْ يَعْرِفُوا، يَقُولُ الرَّبُّ.
Kia tupato i o koutou hoa, e tenei, e tenei, kaua e whakawhirinaki ki te tuakana, ki te teina: no te mea he maminga rawa ta nga tuakana, ta nga teina katoa; kei runga ano i te ngautuara te haere o nga hoa katoa.
اِحْتَرِزُوا كُلُّ وَاحِدٍ مِنْ صَاحِبِهِ، وَعَلَى كُلِّ أَخٍ لاَ تَتَّكِلُوا، لأَنَّ كُلَّ أَخٍ يَعْقِبُ عَقِبًا، وَكُلَّ صَاحِبٍ يَسْعَى فِي الْوِشَايَةِ.
Ka tinihangatia e ratou tona hoa, tona hoa, kahore hoki he pono o te korero; kua whakaakona e ratou o ratou arero ki te korero teka; ruha noa ratou i te mahinga i te he.
وَيَخْتِلُ الإِنْسَانُ صَاحِبَهُ وَلاَ يَتَكَلَّمُونَ بِالْحَقِّ. عَلَّمُوا أَلْسِنَتَهُمُ التَّكَلُّمَ بِالْكَذِبِ، وَتَعِبُوا فِي الافْتِرَاءِ.
Kei waenga tinihanga koe e noho ana: na te tinihanga ratou te pai ai ki te mohio ki ahau, e ai ta Ihowa.
مَسْكَنُكَ فِي وَسْطِ الْمَكْرِ. بِالْمَكْرِ أَبَوْا أَنْ يَعْرِفُونِي، يَقُولُ الرَّبُّ.
Heoi ko te kupu tenei a Ihowa o nga mano, Nana, ka whakarewa ahau i a ratou, ka whakamatau i a ratou; me pehea hoki ahau, ko te tamahine nei ia a taku iwi?
«لِذلِكَ هكَذَا قَالَ رَبُّ الْجُنُودِ: هأَنَذَا أُنَقِّيهِمْ وَأَمْتَحِنُهُمْ. لأَنِّي مَاذَا أَعْمَلُ مِنْ أَجْلِ بِنْتِ شَعْبِي؟
Ko te rite i to ratou arero kei te kopere whakamate; he korero tinihanga tana: he korero pai ta te mangai o tetahi ki tona hoa, kei roto ia i tona ngakau e whanga ana mona.
لِسَانُهُمْ سَهْمٌ قَتَّالٌ يَتَكَلَّمُ بِالْغِشِّ. بِفَمِهِ يُكَلِّمُ صَاحِبَهُ بِسَلاَمٍ، وَفِي قَلْبِهِ يَضَعُ لَهُ كَمِينًا.
E kore ianei ahau e whiu i a ratou mo enei mea? e ai ta Ihowa; e kore ianei toku wairua e rapu utu i te iwi penei?
أَفَمَا أُعَاقِبُهُمْ عَلَى هذِهِ، يَقُولُ الرَّبُّ؟ أَمْ لاَ تَنْتَقِمُ نَفْسِي مِنْ أُمَّةٍ كَهذِهِ؟».
He whakaaro ki nga maunga i ara ai taku tangi, taku aue, he whakaaro ki nga puninga o te koraha taku uhunga; no te mea kua wera, kahore tetahi tangata e tika na reira, kahore e rangona te reo o nga kararehe; ko nga manu o te rangi, ko nga karare he, putere atu ana, kua riro.
عَلَى الْجِبَالِ أَرْفَعُ بُكَاءً وَمَرْثَاةً، وَعَلَى مَرَاعِي الْبَرِّيَّةِ نَدْبًا، لأَنَّهَا احْتَرَقَتْ، فَلاَ إِنْسَانَ عَابِرٌ وَلاَ يُسْمَعُ صَوْتُ الْمَاشِيَةِ. مِنْ طَيْرِ السَّمَاوَاتِ إِلَى الْبَهَائِمِ هَرَبَتْ مَضَتْ.
Ka meinga hoki e ahau a Hiruharama hei puranga, hei nohoanga kuri mohoao, ka meinga ano e ahau nga pa o Hura kia ururuatia, te ai he tangata.
« وَأَجْعَلُ أُورُشَلِيمَ رُجَمًا وَمَأْوَى بَنَاتِ آوَى، وَمُدُنَ يَهُوذَا أَجْعَلُهَا خَرَابًا بِلاَ سَاكِنٍ».
Ko wai te tangata whakaaro nui e matau ana ki tenei? i korerotia ano ki a wai e te mangai o Ihowa, mana e whakaatu? he aha ra te whenua i whakangaromia ai, i wera ai, ano ko te koraha, kahore he tangata e tika ana i reira?
مَنْ هُوَ الإِنْسَانُ الْحَكِيمُ الَّذِي يَفْهَمُ هذِهِ، وَالَّذِي كَلَّمَهُ فَمُ الرَّبِّ، فَيُخْبِرَ بِهَا؟ لِمَاذَا بَادَتِ الأَرْضُ وَاحْتَرَقَتْ كَبَرِّيَّةٍ بِلاَ عَابِرٍ؟
Ano ra ko Ihowa, Mo ratou i whakarere i taku ture i hoatu e ahau ki to ratou aroaro, a kihai i whakarongo ki toku reo, kihai i haere i taua ara;
فَقَالَ الرَّبُّ: «عَلَى تَرْكِهِمْ شَرِيعَتِي الَّتِي جَعَلْتُهَا أَمَامَهُمْ، وَلَمْ يَسْمَعُوا لِصَوْتِي وَلَمْ يَسْلُكُوا بِهَا.
Na haere ana ratou i nga tikanga maro o o ratou ngakau; kei te wahi i nga Paarimi i whakaakona nei e o ratou matua ki a ratou.
بَلْ سَلَكُوا وَرَاءَ عِنَادِ قُلُوبِهِمْ وَوَرَاءَ الْبَعْلِيمِ الَّتِي عَلَّمَهُمْ إِيَّاهَا آبَاؤُهُمْ.
Heoi ko te kupu tenei a Ihowa o nga mano, a te Atua o Iharaira, Tenei ahau te whangai nei i a ratou, i tenei iwi, ki te taru kawa, te whakainu nei i a ratou ki te wai kawa.
لِذلِكَ هكَذَا قَالَ رَبُّ الْجُنُودِ إِلهُ إِسْرَائِيلَ: هأَنَذَا أُطْعِمُ هذَا الشَّعْبَ أَفْسَنْتِينًا وَأَسْقِيهِمْ مَاءَ الْعَلْقَمِ،
Ka whakamararatia ano ratou e ahau ki roto ki nga iwi kihai nei i mohiotia e ratou, e o ratou matua: ka unga ano e ahau te hoari hei whai i a ratou a poto noa ratou i ahau.
وَأُبَدِّدُهُمْ فِي أُمَمٍ لَمْ يَعْرِفُوهَا هُمْ وَلاَ آبَاؤُهُمْ، وَأُطْلِقُ وَرَاءَهُمُ السَّيْفَ حَتَّى أُفْنِيَهُمْ.
Ko te kupu tenei a Ihowa o nga mano, Whakaaroa e koutou, karangatia hoki nga wahine tangi kia haere mai; unga tangata ki nga wahine whakaaro nui kia haere mai.
« هكَذَا قَالَ رَبُّ الْجُنُودِ: تَأَمَّلُوا وَادْعُوا النَّادِبَاتِ فَيَأْتِينَ، وَأَرْسِلُوا إِلَى الْحَكِيمَاتِ فَيُقْبِلْنَ
Kia hohoro ano te ara o ta ratou tangi mo tatou, kia tarere ai nga roimata o o tatou kanohi, kia maringi iho ai nga wai o o tatou kamo.
وَيُسْرِعْنَ وَيَرْفَعْنَ عَلَيْنَا مَرْثَاةً، فَتَذْرِفَ أَعْيُنُنَا دُمُوعًا وَتَفِيضَ أَجْفَانُنَا مَاءً.
No te mea e rangona ana te reo tangi i Hiona, Ano to tatou pahuatanga! Nui atu to tatou whakama, no te mea kua mahue i a tatou te whenua, no te mea kua turakina mai e ratou o tatou nohoanga.
لأَنَّ صَوْتَ رِثَايَةٍ سُمِعَ مِنْ صِهْيَوْنَ: كَيْفَ أُهْلِكْنَا؟ خَزِينَا جِدًّا لأَنَّنَا تَرَكْنَا الأَرْضَ، لأَنَّهُمْ هَدَمُوا مَسَاكِنَنَا».
Whakarongo raia, e nga wahine, ki te kupu a Ihowa, kia riro ano i o koutou taringa te kupu a tona mangai; whakaakona a koutou tamahine ki te tangi, nga hoa hoki o tenei, o tenei, ki te uhunga.
بَلِ اسْمَعْنَ أَيَّتُهَا النِّسَاءُ كَلِمَةَ الرَّبِّ، وَلْتَقْبَلْ آذَانُكُنَّ كَلِمَةَ فَمِهِ، وَعَلِّمْنَ بَنَاتِكُنَّ الرِّثَايَةَ، وَالْمَرْأَةُ صَاحِبَتَهَا النَّدْبَ!
No te mea kua tae ake te mate ki roto ki o tatou matapihi, kua tomo ki o tatou whare kingi, hautope atu ai i nga kohungahunga i waho, i nga taitamariki ano hoki i nga huanui.
لأَنَّ الْمَوْتَ طَلَعَ إِلَى كُوَانَا، دَخَلَ قُصُورَنَا لِيَقْطَعَ الأَطْفَالَ مِنْ خَارِجٍ، وَالشُّبَّانَ مِنَ السَّاحَاتِ.
Korero, Ko te kupu tenei a Ihowa, Tera nga tinana o nga tangata e hinga ano he whakawairakau ki te mata o te mara, ano he kutanga witi i muri i te kaitapahi, a kahore he kaikohi.
تَكَلَّمَ: «هكَذَا يَقُولُ الرَّبُّ: وَتَسْقُطُ جُثَّةُ الإِنْسَانِ كَدِمْنَةٍ عَلَى وَجْهِ الْحَقْلِ، وَكَقَبْضَةٍ وَرَاءَ الْحَاصِدِ وَلَيْسَ مَنْ يَجْمَعُ!
Ko te kupu tenei a Ihowa, Kaua te tangata whakaaro nui e whakamanamana ki tona whakaaro nui, kaua hoki te marohirohi e whakamanamana ki tona marohirohi; kaua te tangata taonga e whakamanamana ki ona taonga;
« هكَذَا قَالَ الرَّبُّ: لاَ يَفْتَخِرَنَّ الْحَكِيمُ بِحِكْمَتِهِ، وَلاَ يَفْتَخِرِ الْجَبَّارُ بِجَبَرُوتِهِ، وَلاَ يَفْتَخِرِ الْغَنِيُّ بِغِنَاهُ.
Engari ko tenei hei whakamanamananga ma te tangata whakamanamana, ara kua whai whakaaro ia, kua mohio ki ahau, ko Ihowa, ahau, ko te kaimahi o te mahi tohu, o te whakawa, o te tika i runga i te whenua: ko aku hoki enei e whakaahuareka ai, e ai t a Ihowa.
بَلْ بِهذَا لِيَفْتَخِرَنَّ الْمُفْتَخِرُ: بِأَنَّهُ يَفْهَمُ وَيَعْرِفُنِي أَنِّي أَنَا الرَّبُّ الصَّانِعُ رَحْمَةً وَقَضَاءً وَعَدْلاً فِي الأَرْضِ، لأَنِّي بِهذِهِ أُسَرُّ، يَقُولُ الرَّبُّ.
Nana, kei te haere mai nga ra, e ai ta Ihowa, e whiua ai e ahau te hunga katoa i kotia i roto i to ratou kotingakore;
« هَا أَيَّامٌ تَأْتِي، يَقُولُ الرَّبُّ، وَأُعَاقِبُ كُلَّ مَخْتُونٍ وَأَغْلَفَ.
Ko Ihipa, ko Hura, ko Eroma, ko nga tama a Amona, ko Moapa, ko te hunga katoa e noho ana i te koraha, e whakaihoa nei nga tapa o o ratou makawe: he mea kokotikore hoki nga iwi katoa; ko te whare katoa ano o Iharaira, he mea kokotikore te ngakau.
مِصْرَ وَيَهُوذَا وَأَدُومَ وَبَنِي عَمُّونَ وَمُوآبَ، وَكُلَّ مَقْصُوصِي الشَّعْرِ مُسْتَدِيرًا السَّاكِنِينَ فِي الْبَرِّيَّةِ، لأَنَّ كُلَّ الأُمَمِ غُلْفٌ، وَكُلَّ بَيْتِ إِسْرَائِيلَ غُلْفُ الْقُلُوبِ».