Ezekiel 21

I puta mai ano te kupu a Ihowa ki ahau, i mea,
وَكَانَ إِلَيَّ كَلاَمُ الرَّبِّ قَائِلاً:
E te tama a te tangata, anga atu tou mata ki Hiruharama, kia maturuturu iho tau kupu ki nga wahi tapu, poropititia he he mo te whenua o Iharaira;
«يَا ابْنَ آدَمَ، اجْعَلْ وَجْهَكَ نَحْوَ أُورُشَلِيمَ، وَتَكَلَّمْ عَلَى الْمَقَادِسِ، وَتَنَبَّأْ عَلَى أَرْضِ إِسْرَائِيلَ،
Mea atu hoki ki te whenua o Iharaira, Ko te kupu tenei a Ihowa, Nana, hei hoariri ahau mou, ka maunu ano i ahau taku hoari i roto i tona takotoranga, ka hatepea atu e ahau te tangata tika raua ko te tangata he i roto i a koe.
وَقُلْ لأَرْضِ إِسْرَائِيلَ: هكَذَا قَالَ الرَّبُّ: هأَنَذَا عَلَيْكِ، وَأَسْتَلُّ سَيْفِي مِنْ غِمْدِهِ فَأَقْطَعُ مِنْكِ الصِّدِّيقَ وَالشِّرِّيرَ.
Na, ka hatepea atu nei e ahau i roto i a koe te tangata tika raua ko te tangata he, ka maunu ano taku hoari i roto i tona takotoranga ki nga kikokiko katoa i te tonga tae noa ki te raki.
مِنْ حَيْثُ أَنِّي أَقْطَعُ مِنْكِ الصِّدِّيقَ وَالشِّرِّيرَ، فَلِذلِكَ يَخْرُجُ سَيْفِي مِنْ غِمْدِهِ عَلَى كُلِّ بَشَرٍ مِنَ الْجَنُوبِ إِلَى الشِّمَالِ.
A ka mohio nga kikokiko katoa, naku, na Ihowa, i unu taku hoari i roto i tona takotoranga: e kore ano e hoki a muri iho.
فَيَعْلَمُ كُلُّ بَشَرٍ أَنِّي أَنَا الرَّبُّ، سَلَلْتُ سَيْفِي مِنْ غِمْدِهِ. لاَ يَرْجعُ أَيْضًا.
Na reira, aue, e te tama a te tangata: aue ki to ratou aroaro, me te whati tou hope, me te tangi tiwerawera.
أَمَّا أَنْتَ يَا ابْنَ آدَمَ، فَتَنَهَّدْ بِانْكِسَارِ الْحَقَوَيْنِ، وَبِمَرَارَةٍ تَنَهَّدْ أَمَامَ عُيُونِهِمْ.
A ki te mea ratou ki a koe, He aha koe i aue ai? katahi koe ka mea, Mo te rongo; kei te haere mai hoki: a ngohe iho nga ngakau katoa, ngoikore katoa nga ringa, ka he ano nga wairua katoa, ko nga turi katoa kei te wai te rite: nana, te haere mai n ei, ka oti ano hoki, e ai ta te Ariki, ta Ihowa.
وَيَكُونُ إِذَا قَالُوا لَكَ: عَلَى مَ تَتَنَهَّدُ؟ أَنَّكَ تَقُولُ: عَلَى الْخَبَرِ، لأَنَّهُ جَاءٍ فَيَذُوبُ كُلُّ قَلْبٍ، وَتَرْتَخِي كُلُّ الأَيْدِي، وَتَيْأَسُ كُلُّ رُوحٍ، وَكُلُّ الرُّكَبِ تَصِيرُ كَالْمَاءِ، هَا هِيَ آتِيَةٌ وَتَكُونُ، يَقُولُ السَّيِّدُ الرَّبُّ».
I puta mai ano te kupu a Ihowa ki ahau, i mea,
وَكَانَ إِلَيَّ كَلاَمُ الرَّبِّ قَائِلاً:
E te tama a te tangata, poropiti atu, ki atu, Ko te kupu tenei a Ihowa: Ki atu, He hoari, he hoari, whakakoi rawa, oro rawa.
«يَا ابْنَ آدَمَ، تَنَبَّأْ وَقُلْ: هكَذَا قَالَ الرَّبُّ: قُلْ: سَيْفٌ سَيْفٌ حُدِّدَ وَصُقِلَ أَيْضًا.
I whakakoia ai kia nui, ai te parekura: i orohia ai kia uira ai. Kia koa koia tatou? ko te tokotoko ia o taku tama e whakahawea ana ki nga rakau katoa.
قَدْ حُدِّدَ لِيَذْبَحَ ذَبْحًا. قَدْ صُقِلَ لِكَيْْ يَبْرُقَ. فَهَلْ نَبْتَهِجُ؟ عَصَا ابْنِي تَزْدَرِي بِكُلِّ عُودٍ.
I hoatu ano e ia kia orohia, hei mea e maua e te ringa: ko te hoari, ae, kua oti te whakakoi, kua oti te oro, kia hoatu ai ki te ringa o te kaipatu.
وَقَدْ أَعْطَاهُ لِيُصْقَلَ لِكَيْْ يُمْسَكَ بِالْكَفِّ. هذَا السَّيْفُ قَدْ حُدِّدَ وَهُوَ مَصْقُولٌ لِكَيْ يُسَلَّمَ لِيَدِ الْقَاتِلِ.
E tangi, aue, e te tama a te tangata: no te mea kei runga i taku iwi, kei runga i nga rangatira katoa o Iharaira: kua tukua atu ratou ki te hoari me taku iwi: mo reira papaki ki tou huha.
اصْرُخْ وَوَلْوِلْ يَا ابْنَ آدَمَ، لأَنَّهُ يَكُونُ عَلَى شَعْبِي وَعَلَى كُلِّ رُؤَسَاءِ إِسْرَائِيلَ. أَهْوَالٌ بِسَبَبِ السَّيْفِ تَكُونُ عَلَى شَعْبِي. لِذلِكَ اصْفِقْ عَلَى فَخْذِكَ.
He whakamatautau hoki ia; a ka pehea ra mehemea ka kore te tokotoko whakahawea, e ai ta te Ariki, ta Ihowa.
لأَنَّهُ امْتِحَانٌ. وَمَاذَا إِنْ لَمْ تَكُنْ أَيْضًا الْعَصَا الْمُزْدَرِيَةُ؟ يَقُولُ السَّيِّدُ الرَّبُّ.
Ko koe na, e te tama a te tangata, poropiti atu, pakipaki i ou ringa; tukua kia tuatoru whakakoromeketanga o te hoari, o te hoari nana nga tupapaku; ko te hoari ia nana te tangata rahi, tera e tupapaku nei i ona patunga, tae tonu atu ki o ratou ruma o roto rawa.
فَتَنَبَّأْ أَنْتَ يَا ابْنَ آدَمَ وَاصْفِقْ كَفًّا عَلَى كَفّ، وَلْيُعَدِ السَّيْفُ ثَالِثَةً. هُوَ سَيْفُ الْقَتْلَى، سَيْفُ الْقَتْلِ الْعَظِيمِ الْمُحِيقُ بِهِمْ.
Kua oti te mata o te hoari te whakatika atu e ahau ki o ratou kuwaha katoa, kia ngohengohe ai o ratou ngakau, kia maha ai o ratou tutukitanga: anana! kua oti te whakakanapa, koi tonu, hei mea mo te patu.
لِذَوَبَانِ الْقَلْبِ وَتَكْثِيرِ الْمَهَالِكِ، لِذلِكَ جَعَلْتُ عَلَى كُلِّ الأَبْوَابِ سَيْفًا مُتَقَلِّبًا. آهِ! قَدْ جُعِلَ بَرَّاقًا. هُوَ مَصْقُولٌ لِلذَّبْحِ.
Huihui i a koe, ka anga ki matau; tatai i a koe, ka anga ki maui; ki te wahi e u atu ai tou mata.
انْضَمَّ يَمِّنِ، انْتَصِبْ شَمِّلْ، حَيْثُمَا تَوَجَّهَ حَدُّكَ.
Ka papaki ano ahau i oku ringa, ka whakarite i toku weriweri: naku, na Ihowa, te kupu.
وَأَنَا أَيْضًا أُصَفِّقُ كَفِّي عَلَى كَفِّي وَأُسَكِّنُ غَضَبِي. أَنَا الرَّبُّ تَكَلَّمْتُ».
I puta mai ano hoki te kupu a Ihowa ki ahau, i mea,
وَكَانَ إِلَيَّ كَلاَمُ الرَّبِّ قَائِلاً:
Ko koe hoki, e te tama a te tangata, whakaritea etahi ara mou kia rua, hei haerenga mai mo te hoari a te kingi o Papurona: ka puta mai raua e rua i te whenua kotahi; waitohungia hoki tetahi wahi, waitohungai i te ahunga mai o te ara ki te pa.
«وَأَنْتَ يَا ابْنَ آدَمَ، عَيِّنْ لِنَفْسِكَ طَرِيقَيْنِ لِمَجِيءِ سَيْفِ مَلِكِ بَابِلَ. مِنْ أَرْضٍ وَاحِدَةٍ تَخْرُجُ الاثْنَتَانِ. وَاصْنَعْ صُوَّةً، عَلَى رَأْسِ طَرِيقِ الْمَدِينَةِ اصْنَعْهَا.
Whakaritea he ara e haere mai ai te hoari ki Rapa o nga tama a Amona, ki a Hura, ki era i Hiruharama, i te pa taiepa.
عَيِّنْ طَرِيقًا لِيَأْتِيَ السَّيْفُ عَلَى رَبَّةِ بَنِي عَمُّونَ، وَعَلَى يَهُوذَا فِي أُورُشَلِيمَ الْمَنِيعَةِ.
I tu hoki te kingi o Papurona ki te pekanga o te ara, ki te ahunga mai o nga ara e rua, ki te ui ki nga tuaahu: i rurutia hoki e ia ana pere, i uia he tikanga ki nga whakapakoko, i titiro ki te ate.
لأَنَّ مَلِكَ بَابِلَ قَدْ وَقَفَ عَلَى أُمِّ الطَّرِيقِ، عَلَى رَأْسِ الطَّرِيقَيْنِ لِيَعْرِفَ عِرَافَةً. صَقَلَ السِّهَامَ، سَأَلَ بِالتَّرَافِيمِ، نَظَرَ إِلَى الْكَبِدِ.
I tona ringa matau ko te tuaahu mo Hiruharama, hei whakarite i nga mea wawahi, hei mea e hamama ai te mangai i te parekura, e ara ai te reo i te hamamatanga, hei whakarite i nga mea wawahi mo nga kuwaha, kia haupuria ake ano he pukepuke, kia han ga he taumaihi.
عَنْ يَمِينِهِ كَانَتِ الْعِرَافَةُ عَلَى أُورُشَلِيمَ لِوَضْعِ الْمَجَانِقِ، لِفَتْحِ الْفَمِ فِي الْقَتْلِ، وَلِرَفْعِ الصَّوْتِ بِالْهُتَافِ، لِوَضْعِ الْمَجَانِقِ عَلَى الأَبْوَابِ، لإِقَامَةِ مِتْرَسَةٍ لِبِنَاءِ بُرْجٍ.
A ki ta ratou, hei tuaahu teka tena ki ta ratou titiro, ki ta te hunga ra i oati i nga oati: otiia ka maharatia e ia te kino, kia mau ai ratou.
وَتَكُونُ لَهُمْ مِثْلَ عِرَافَةٍ كَاذِبَةٍ فِي عُيُونِهِمِ الْحَالِفِينَ لَهُمْ حَلْفًا. لكِنَّهُ يَذْكُرُ الإِثْمَ حَتَّى يُؤْخَذُوا.
Na reira ko te kupu tenei a te Ariki, a Ihowa, Na, kua meinga na e koutou to koutou kino kia maharatia, i to koutou he ka hurahia, i o koutou hara ka kitea i roto i a koutou mahi katoa; na, ka maharatia na koutou, ka mau koutou i te ringa.
لِذلِكَ هكَذَا قَالَ السَّيِّدُ الرَّبُّ: مِنْ أَجْلِ أَنَّكُمْ ذَكَّرْتُمْ بِإِثْمِكُمْ عِنْدَ انْكِشَافِ مَعَاصِيكُمْ لإِظْهَارِ خَطَايَاكُمْ فِي جَمِيعِ أَعْمَالِكُمْ، فَمِنْ تَذْكِيرِكُمْ تُؤْخَذُونَ بِالْيَدِ.
Na, ko koe, e te mea kino kua tupapaku na, e te rangatira o Iharaira, nou nei te ra kua tae mai, i te wa o te he i te mutunga;
«وَأَنْتَ أَيُّهَا النَّجِسُ الشِّرِّيرُ، رَئِيسُ إِسْرَائِيلَ، الَّذِي قَدْ جَاءَ يَوْمُهُ فِي زَمَانِ إِثْمِ النِّهَايَةِ،
Ko te kupu tenei a te Ariki, a Ihowa, Whakarerea atu te potae, waiho atu te karauna: e kore tenei e penei tonu a muri ake: ko te iti whakanuia ake, ko te nui whakaititia iho.
هكَذَا قَالَ السَّيِّدُ الرَّبُّ: انْزِعِ الْعَمَامَةَ. ارْفَعِ التَّاجَ. هذِهِ لاَ تِلْكَ. ارْفَعِ الْوَضِيعَ، وَضَعِ الرَّفِيعَ.
Ka porohurihia e ahau, ka porohurihia, ka porohurihia; e kore noa iho ano tenei, kia tae mai ra ano te tangata mana; a maku e hoatu ki a ia.
مُنْقَلِبًا، مُنْقَلِبًا، مُنْقَلِبًا أَجْعَلُهُ! هذَا أَيْضًا لاَ يَكُونُ حَتَّى يَأْتِيَ الَّذِي لَهُ الْحُكْمُ فَأُعْطِيَهُ إِيَّاهُ.
Ko koe hoki, e te tama a te tangata, poropiti atu, mea atu, Ko te kupu tenei a te Ariki, a Ihowa mo nga tama a Amona, mo ta ratou tawai; mea atu ano, Ko te hoari, ko te hoari, kua oti te unu: oro rawa mo te patu, kia kai ai, koia i uira ai:
«وَأَنْتَ يَا ابْنَ آدَمَ، فَتَنَبَّأْ وَقُلْ: هكَذَا قَالَ السَّيِّدُ الرَّبُّ، فِي بَنِي عَمُّونَ وَفِي تَعْيِيرِهِمْ، فَقُلْ: سَيْفٌ، سَيْفٌ مَسْلُولٌ لِلذَّبْحِ! مَصْقُولٌ لِلْغَايَةِ لِلْبَرِيقِ.
Me te teka mai a aua matakite ki a koe, me te homai teka a te tuaahu ki a koe, kia hoatu ai koe ki runga ki nga kaki o te hunga i patua, o te hunga kino kua tae mai nei to ratou ra, i te wa o te he i te mutunga.
إِذْ يَرَوْنَ لَكَ بَاطِلاً، إِذْ يَعْرِفُونَ لَكَ كَذِبًا، لِيَجْعَلُوكَ عَلَى أَعْنَاقِ الْقَتْلَى الأَشْرَارِ الَّذِينَ جَاءَ يَوْمُهُمْ فِي زَمَانِ إِثْمِ النِّهَايَةِ.
Meinga kia hoki atu ia ki tona takotoranga. Hei te wahi i hanga ai koe, hei te whenua i whanau ai koe, hei reira ahau whakawa ai i a koe.
فَهَلْ أُعِيدُهُ إِلَى غِمْدِهِ؟ أَلاَ فِي الْمَوْضِعِ الَّذِي خُلِقْتِ فِيهِ فِي مَوْلِدِكِ أُحَاكِمُكِ!
Ka ringihia ano e ahau toku riri ki runga ki a koe; ka pupuhi ano ahau ki runga ki a koe ki te ahi o toku riri; ka hoatu ano koe e ahau ki te ringa o nga tangata poauau, e mohio ana ki te whakangaro.
وَأَسْكُبُ عَلَيْكِ غَضَبِي، وَأَنْفُخُ عَلَيْكِ بِنَارِ غَيْظِي، وَأُسَلِّمُكِ لِيَدِ رِجَال مُتَحَرِّقِينَ مَاهِرِينَ لِلإِهْلاَكِ.
Ka waiho koe hei wahie mo te ahi; ka heke ou toto ki waenganui o te whenua; heoi ano maharatanga ki a koe; naku hoki, na Ihowa te kupu.
تَكُونِينَ أُكْلَةً لِلنَّارِ. دَمُكِ يَكُونُ فِي وَسْطِ الأَرْضِ. لاَ تُذْكَرِينَ، لأَنِّي أَنَا الرَّبُّ تَكَلَّمْتُ».