Job 41

Indro, foana ny fihendrena azy; Tsy mahakivy va na dia ny fijery azy aza?
Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba.
Tsy misy sahy manao vi-very hanaitra azy; Koa iza kosa no mahajanona eo anatrehako?
Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'?
Iza no nanome Ahy aloha mba hamaliako azy? Ny eny ambanin'ny lanitra rehetra dia Ahy avokoa.
Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema!
Tsy mbola hangina Aho ny amin'ny momba ny tenany sy ny heriny ary ny fahatsaran'ny endriny.
Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.
Iza no mahasonga ny fitafiany anoloany? Na iza no sahy hiditra ao amin'ny nifiny roa sosona?
Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop?
Iza no mahasokatra ny varavaran'ny tavany? Mahatsiravina ny nifiny manodidina!
Tko će mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih?
Reharehany ny faharaoraon'ny kirany, mihidy avokoa toy ny voapetaka mafy amin'ny tombo-kase ireo;
Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim.
Mikirindro ireo, ka tsy azon'ny rivotra idirana eo anelanelany.
Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao.
Mifanindry lany ireo sady mifaniditra ka tsy azo sarahina,
Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu.
Ny fieviny dia mampamirapiratra fahazavana, ary ny masony dia tahaka ny hodimason'ny maraina.
Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu.
Lelafo no mivoaka avy amin'ny vavany; Kilalaon'afo no mipariaka avy aminy.
Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.
Ny vavorony dia ivoahan'ny setroka, tahaka ny avy amin'ny vilany mangotraka, na amin'ny fahandroana.
Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri.
Ny fofonainy mampirehitra arina, ary misy lelafo mivoaka avy amin'ny vavany.
Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču.
Ny vozony no itoeran'ny hery; Ary mibitaka eo alohany ny fampahatahorana.
U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire.
Mivalombalona ny hotraka amin'ny tenany; Mafy ireny ka tsy azo endahana.
Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini.
Mafy tahaka ny vato ny fony; Eny, mafy tahaka ny vato fikosoham-bary.
Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.
Raha mitsangana izy, dia raiki-tahotra ny mahery; Eny, toran-kovitra ireo ka tsy mahavoa.
Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni.
Raha misy mamely azy amin'ny sabatra dia tsy mahalaitra, na amin'ny lefom-pohy, na ny firombaka, na ny zana-tsipìka.
Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela.
Ataony toy ny mololo ny vy, ary toy ny hazo momoka ny varahina.
Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotočeno.
Tsy mampandositra azy ny zana-tsipìka; Ataony ho toy ny vodivary ny vaton'antsamotady.
On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada.
Ataony ho toy ny vodivary koa ny langilangy; Ihomehezany ny fanetsehana ny lefona.
K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim.
Ny takibany dia tahaka ny tavim-bilany maranitra; Mamelatra fivelezam-bary maranitra eo amin'ny fotaka izy.
Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljačom.
Mampandevy ny lalina ho tahaka ny ao am-bilany izy; Manao ny ranomasina ho tahaka ny vilany misy menaka manitra izy.
Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu.
Mampahazava ny lalany eo aoriany izy. Ataon'ny olona ho toy ny volo fotsy ny lalina.
Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva.
Tsy misy tahaka azy eny ambonin'ny tany, izay voaforona tsy hahalala tahotra.
Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv.
Ny avo rehetra jereny avokoa; Mpanjakan'ny bibi-dia rehetra izy
I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim."