Job 4

Dia namaly Elifaza Temanita ka nanao hoe:
Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:
Raha misy sahy miteny aminao, dia ho sosotra va ianao? Fa raha ny mamehy vava kosa, iza moa no mahazaka izany?
"Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!
Indro, efa nananatra ny maro ianao. Ary ny tanana miraviravy efa nampaherezinao;
Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;
Ny teninao efa nanohana izay efa saiky lavo, ary ny lohalika malemy efa nampahatanjahinao
riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.
Nefa ankehitriny mba manjo anao kosa izany, ka dia kivy ianao, Mihatra aminao izany, ka raiki-tahotra ianao
A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!
Tsy ny fivavahanao va no tokinao? Ary tsy fanantenanao va ny fahitsian'ny lalanao?
Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?
Masìna ianao, tsarovy fa iza moa no very tsy nanan-tsiny? Ary taiza no nisy olo-mahitsy naringana?
TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
Araka izay efa hitako, dia izay miasa heloka sy mamafy fahoriana no mijinja izany.
Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.
Ny fofonain'Andriamanitra no andringanana azy. Eny, ny fofonain'ny fahatezerany no mahalevona azy.
Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
Ny feon'ny olona, eny, ny feon'ny liona masiaka, ary ny nifin'ny liona tanora dia ombotana;
Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića.
Mirenireny ny lion-dahy noho ny tsi-fahitany remby, ary miely ny zanaky ny liom-bavy.
Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.
Nisy teny tonga tamiko mangingina, ary ny sofiko nahare siosio avy taminy,
Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.
Tamin'ny eritreritra avy amin'ny tsindrimandry alina, raha sondrian-tory ny olona,
Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
Dia azon-tahotra sy hovotra aho, ka nampihorohoro ny taolako rehetra izany.
strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.
Ary nisy fanahy nandalo teo anatrehako ka nampitsangam-bolo ny tenako.
Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.
Nijanona izy, nefa tsy nahafantatra ny tarehiny aho; Nisy endri-javatra teo anoloan'ny masoko; Nisy fanginana, dia nandre feo aho nanao hoe:
Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:
Ho marina noho Andriamanitra va ny zanak'olombelona? Ho madio noho ny Mpanao azy va ny olona?
'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
Indro, tsy matoky ireo mpanompony aza Izy, eny, ny anjeliny aza ataony ho tsy tonga ohatra.
Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -
Koa mainka izay mitoetra ao an-trano tany, sady avy tamin'ny vovoka no nihaviany, ary mora poritra noho ny kalalao izy;
kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
Indray andro monja dia montsana izy; Tsy misy misaina azy, na dia levona mandrakizay aza izy.
od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.
Tsy voaongotra va ny kofehin-dainy ao aminy? Maty izy, nefa tsy mbola nanam-pahendrena.
Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'