Lamentations 5

Ricordati, Eterno, di quello che ci è avvenuto! Guarda e vedi il nostro obbrobrio!
Kia mahara, e Ihowa, ki te mea kua pa nei ki a matou: tirohia mai, kia kite ai koe i to matou ingoa kino.
La nostra eredità è passata a degli stranieri, le nostre case, a degli estranei.
Kua riro to matou wahi tupu i nga tangata ke, o matou whare i nga tautangata.
Noi siam diventati orfani, senza padre, le nostre madri son come vedove.
He pani matou, kahore he matua, ko o matou whaea ano he pouaru.
Noi beviamo la nostr’acqua a prezzo di danaro, le nostre legna ci vengono a pagamento.
Na te moni i inu wai ai matou; ko a matou wahie he mea hoko.
Col collo carico noi siamo inseguiti, siamo spossati, non abbiamo requie.
Kei runga kei o matou kaki o matou kaiwhai: e mauiui ana matou, kahore he tanga manawa mo matou.
Abbiam teso la mano verso l’Egitto e verso l’Assiria, per saziarci di pane.
Kua hoatu e matou te ringa ki nga Ihipiana, ki nga Ahiriana, kia makona ai matou i te taro.
I nostri padri hanno peccato, e non sono più; e noi portiamo la pena delle loro iniquità.
I hara o matou matua, a kua kore; a kua whakawaha e matou o ratou he.
Degli schiavi dominano su noi, e non v’è chi ci liberi dalle loro mani.
Ko nga pononga o matou rangatira: kahore he kaiwhakaora mo matou i o ratou ringa.
Noi raccogliamo il nostro pane col rischio della nostra vita, affrontando la spada del deserto.
E tata mate matou ka whiwhi ai i te taro, i te hoari hoki o te koraha.
La nostra pelle brucia come un forno, per l’arsura della fame.
Mangu ana o matou kiri ano he oumu, i te wera ngau kino o te hemokai.
Essi hanno disonorato le donne in Sion, le vergini nelle città di Giuda.
Taea ana e ratou nga wahine o Hiona, nga wahine i nga pa o Hura.
I capi sono stati impiccati dalle loro mani, la persona de’ vecchi non è stata rispettata.
Ko nga rangatira, taronatia ake e to ratou ringa; kihai nga kanohi o nga kaumatua i whakahonoretia.
I giovani han portato le macine, i giovanetti han vacillato sotto il carico delle legna.
Ko nga taitama kei te waha i te huri, hinga ana nga tamariki i te pikaunga wahie.
I vecchi hanno abbandonato la porta, i giovani la musica dei loro strumenti.
Ko nga kaumatua i nga kuwaha kua kore, me te waiata hoki a nga taitama.
La gioia de’ nostri cuori è cessata, le nostre danze son mutate in lutto.
Kua mutu te koa o o matou ngakau, kua puta ke ta matou kanikani hei uhunga.
La corona ci è caduta dal capo; guai a noi, poiché abbiamo peccato!
Kua taka te karauna o to matou mahunga; aue, te mate mo matou! kua hara hoki matou.
Per questo langue il nostro cuore, per questo s’oscuran gli occhi nostri:
Na reira whakaruhi noa iho o matou ngakau; na enei mea pouriuri ana o matou kanohi.
perché il monte di Sion è desolato, e vi passeggian le volpi.
Na te maunga hoki o Hiona kua ururuatia nei, e haereerea nei e nga pokiha.
Ma tu, o Eterno, regni in perpetuo; il tuo trono sussiste d’età in età.
Pumau tonu koe, ake ake, e Ihowa; ko tou torona kei tera whakatupuranga, kei tera whakatupuranga.
Perché ci dimenticheresti tu in perpetuo, e ci abbandoneresti per un lungo tempo?
He aha koe i wareware tonu ai ki a matou? he aha koe i whakarere ai i a matou, a roa noa iho nga ra?
Facci tornare a te, o Eterno, e noi torneremo! Ridonaci de’ giorni come quelli d’un tempo!
Whakatahuritia atu matou ki a koe, e Ihowa, a ka tahuri matou: whakahoutia o matou ra, kia rite ki o mua.
Ché, ora, tu ci hai veramente reietti, e ti sei grandemente adirato contro di noi!
Otiia kua tino whakakahore rawa koe ki a matou, e tino nui ana tou riri ki a matou.