Job 5

Chiama pure! C’è forse chi ti risponda? E a qual dei santi vorrai tu rivolgerti?
Tena ra, karanga; ka whakao ranei tetahi ki a koe? a ka anga atu koe ki a wai o te hunga tapu?
No, il cruccio non uccide che l’insensato e l’irritazione non fa morir che lo stolto.
E patua ana hoki te kuware e te aritarita, e whakamatea ana te whakaarokore e te hae.
Io ho veduto l’insensato prender radice, ma ben tosto ho dovuto maledirne la dimora.
I kite ahau i te kuware e hou ana ona pakiaka; kitea rawatia ake kua kanga e ahau tona nohoanga.
I suoi figli van privi di soccorso, sono oppressi alla porta, e non c’è chi li difenda.
Kei tawhiti atu ana tama i te ora, mongamonga noa ratou i te kuwaha, kahore hoki he kaiwhakaora.
L’affamato gli divora la raccolta, gliela rapisce perfino di tra le spine; e l’assetato gli trangugia i beni.
Ko ana hua ka kainga e te tangata matekai, ka riro i a ia ahakoa i roto i te tataramoa, a ka hamama te mahanga ki o ratou rawa.
Ché la sventura non spunta dalla terra né il dolore germina dal suolo;
Na e kore te he e puta ake i te puehu, e kore ano te raruraru e tupu ake i te oneone;
ma l’uomo nasce per soffrire, come la favilla per volare in alto.
I whanau te tangata ki te raruraru, tona rite kei nga korakora e rere nei whakarunga.
Io però vorrei cercar di Dio, e a Dio vorrei esporre la mia causa:
Ko ahau ia ka rapu i ta te Atua; me tuku atu taku korero ki te Atua,
a lui, che fa cose grandi, imperscrutabili, maraviglie senza numero;
E mahi nei i nga mea nunui e kore nei e taea te rapu atu, i nga mea whakamiharo e kore nei e taea te tatau;
che spande la pioggia sopra la terra e manda le acque sui campi;
E homai nei i te ua ki te mata o te whenua, e unga nei i te wai ki te mata o nga parae;
che innalza quelli ch’erano abbassati e pone in salvo gli afflitti in luogo elevato;
E whakanoho nei i te hunga iti ki te wahi tiketike, a whakanekehia ake ana te hunga pouri ki te ora.
che sventa i disegni degli astuti sicché le loro mani non giungono ad eseguirli;
E haukoti nei i nga whakaaro o te hunga tinihanga, te taea e o ratou ringa ta ratou i mea ai.
che prende gli abili nella loro astuzia, sì che il consiglio degli scaltri va in rovina.
Mau ake i a ia te hunga whakaaro i to ratou tinihanga: pororaru iho nga whakaaro o te hunga kotiti ke.
Di giorno essi incorron nelle tenebre, in pien mezzodì brancolan come di notte;
I te awatea nei, tutaki ana ratou ki te pouri; whawha ana ratou i te poutumarotanga, ano ko te po.
ma Iddio salva il meschino dalla spada della lor bocca, e il povero di man del potente.
Otiia e whakaorangia ana e ia te rawakore i te hoari, i to ratou mangai, i te ringa ano o te tangata kaha.
E così pel misero v’è speranza, mentre l’iniquità ha la bocca chiusa.
Ka ai ano he tumanakohanga atu mo te ware; kokopi tonu ia te mangai o te kino.
Beato l’uomo che Dio castiga! E tu non isdegnar la correzione dell’Onnipotente;
Nana, ka hari te tangata e akona ana e te Atua: na kaua e whakahawea ki te papaki a te Kaha Rawa.
giacché egli fa la piaga, poi la fascia; egli ferisce, ma le sue mani guariscono.
He whakamamae hoki tana, he takai ano; e patu ana ia, a ko ona ringa ano hei whakaora.
In sei distrette egli sarà il tuo liberatore e in sette il male non ti toccherà.
E ono nga matenga e whakaora ai ia i a koe; ahakoa e whitu, e kore te he e pa ki a koe.
In tempo di carestia ti scamperà dalla morte, in tempo di guerra dai colpi della spada.
I te matekai ka hokona koe e ia kei mate; i te tatauranga ano, kei pangia e te hoari.
Sarai sottratto al flagello della lingua, non temerai quando verrà il disastro.
Ka huna koe i te whiu a te arero, e kore ano koe e wehi i te whakangaromanga ina tae mai.
In mezzo al disastro e alla fame riderai, non paventerai le belve della terra;
E kata ano koe ki te whakangaromanga raua ko te hemokai; e kore hoki koe e wehi i nga kirehe o te whenua.
perché avrai per alleate le pietre del suolo, e gli animali de’ campi saran teco in pace.
No te mea ka takoto tau kawenata ki nga kohatu o te parae; ka mau ano ta koutou rongo ko nga kirehe o te parae.
Saprai sicura la tua tenda; e, visitando i tuoi pascoli, vedrai che non ti manca nulla.
Ka mohio ano koe e tu ana tou teneti i te aionuku, ka haereere ano koe ki tou nohoanga, te ai he hara.
Saprai che la tua progenie moltiplica, che i tuoi rampolli crescono come l’erba de’ campi.
Ka mohio ano koe he nui ou uri, he pera ano tou whanau me te tarutaru o te whenua.
Scenderai maturo nella tomba, come la bica di mannelle che si ripone a suo tempo.
Ka ata rite ou tau ina tae koe ki te urupa, ka pera ano me te puranga witi e hikitia ake ana i tona wa e rite ai.
Ecco quel che abbiam trovato, riflettendo. Così è. Tu ascolta, e fanne tuo pro".
Nana, tenei, he mea rapu na matou ko te mea tika hoki ia; whakarangona mai, ka mohio iho hei pai mou.