Psalms 69

Al Capo de’ musici. Sopra "i gigli". Di Davide. Salvami, o Dio, poiché le acque mi son giunte fino all’anima.
Zborovođi. Po napjevu "Ljiljani". Davidov.
Io sono affondato in un profondo pantano, ove non v’è da fermare il piede; son giunto in acque profonde e la corrente mi sommerge.
Spasi me, Bože: vode mi dođoše do grla!
Sono stanco di gridare, la mia gola è riarsa; gli occhi mi vengon meno, mentre aspetto il mio Dio.
U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi.
Quelli che m’odiano senza cagione sono più numerosi de’ capelli del mio capo; sono potenti quelli che mi vorrebbero distrutto e che a torto mi sono nemici; perfino quello che non avevo preso, l’ho dovuto restituire.
Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajuć'.
O Dio, tu conosci la mia follia, e le mie colpe non ti sono occulte.
Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrđi su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo?
Non sian confusi, per cagion mia, quelli che sperano in te, o Signore, Eterno degli eserciti! Non siano svergognati per cagion mia, quelli che ti cercano, o Dio d’Israele!
Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti.
Perché per amor tuo io porto il vituperio, e la vergogna mi copre la faccia.
Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov!
Io son divenuto un estraneo ai miei fratelli, e un forestiero ai figliuoli di mia madre.
Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.
Poiché lo zelo della tua casa mi ha roso, e i vituperi di quelli che ti vituperano son caduti su me.
Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje.
Io ho pianto, ho afflitto l’anima mia col digiuno, ma questo è divenuto un motivo d’obbrobrio.
Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
Ho fatto d’un cilicio il mio vestito, ma son diventato il loro ludibrio.
Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo.
Quelli che seggono alla porta discorron di me, e sono oggetto di canzone ai bevitori di cervogia.
Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka.
Ma, quanto a me, la mia preghiera sale a te, o Eterno, nel tempo accettevole; o Dio, nella grandezza della tua misericordia, rispondimi, secondo la verità della tua salvezza.
Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju.
Tirami fuor del pantano, e ch’io non affondi! Fa’ ch’io sia liberato da quelli che m’odiano, e dalle acque profonde.
No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći!
Non mi sommerga la corrente delle acque, non m’inghiottisca il gorgo, e non chiuda il pozzo la sua bocca su di me!
Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih.
Rispondimi, o Eterno, perché la tua grazia è piena di bontà; secondo la grandezza delle tue compassioni, volgiti a me.
Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom!
E non nascondere il tuo volto dal tuo servo, perché sono in distretta; affrettati a rispondermi.
Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me!
Accostati all’anima mia, e redimila; riscattami per cagion de’ miei nemici.
Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo!
Tu conosci il mio vituperio, la mia onta e la mia ignominia; i miei nemici son tutti davanti a te.
Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me!
Il vituperio m’ha spezzato il cuore e son tutto dolente; ho aspettato chi si condolesse meco, non v’è stato alcuno; ho aspettato dei consolatori, ma non ne ho trovati.
Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče.
Anzi mi han dato del fiele per cibo, e, nella mia sete, m’han dato a ber dell’aceto.
Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
Sia la mensa, che sta loro dinanzi, un laccio per essi; e, quando si credon sicuri, sia per loro un tranello!
U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
Gli occhi loro si oscurino, sì che non veggano più, e fa’ loro del continuo vacillare i lombi.
Nek' im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica!
Spandi l’ira tua su loro, e l’ardore del tuo corruccio li colga.
Nek' im potamne oči da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe!
La loro dimora sia desolata, nessuno abiti nelle loro tende.
Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati!
Poiché perseguitano colui che tu hai percosso, e si raccontano i dolori di quelli che tu hai feriti.
Njihova kuća nek' opusti, u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje!
Aggiungi iniquità alla loro iniquità, e non abbian parte alcuna nella tua giustizia.
Jer su progonili koga ti pokara, bol povećaše onomu koga ti rani.
Sian cancellati dal libro della vita, e non siano iscritti con i giusti.
Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom!
Quanto a me, io son misero e addolorato; la tua salvezza, o Dio, mi levi in alto.
Nek' budu izbrisani iz knjige živih, među pravednike neka se ne broje!
Io celebrerò il nome di Dio con un canto, e lo magnificherò con le mie lodi.
A ja sam jadnik i bolnik - nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
E ciò sarà accettevole all’Eterno più d’un bue, più d’un giovenco con corna ed unghie.
Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom.
I mansueti lo vedranno e si rallegreranno; o voi che cercate Iddio, il cuor vostro riviva!
Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima.
Poiché l’Eterno ascolta i bisognosi, non sprezza i suoi prigionieri.
Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Lo lodino i cieli e la terra, i mari e tutto ciò che si muove in essi!
Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja svojih.
Poiché Dio salverà Sion, e riedificherà le città di Giuda; il suo popolo abiterà in Sion e la possederà.
Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima miče.
Anche la progenie de’ suoi servitori l’avrà per sua eredità, e quelli che amano il suo nome vi abiteranno.
Jer Bog će spasiti Sion - on će sagradit' gradove Judine - tu će oni stanovat', imati baštinu. [ (Psalms 69:37) Baštinit će ga potomci slugu njegovih; prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje. ]