Proverbs 5

Figliuol mio, sta’ attento alla mia sapienza, inclina l’orecchio alla mia intelligenza,
Sine moj, čuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti
affinché tu conservi l’accorgimento, e le tue labbra ritengano la scienza.
da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje.
Poiché le labbra dell’adultera stillano miele, e la sua bocca è più morbida dell’olio;
Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja,
ma la fine cui mena è amara come l’assenzio, è acuta come una spada a due tagli.
ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač.
I suoi piedi scendono alla morte, i suoi passi fan capo al soggiorno dei defunti.
Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.
Lungi dal prendere il sentiero della vita, le sue vie sono erranti, e non sa dove va.
Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive.
Or dunque, figliuoli, ascoltatemi, e non vi dipartite dalle parole della mia bocca.
Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta.
Tieni lontana da lei la tua via, e non t’accostare alla porta della sua casa,
Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće,
per non dare ad altri il fiore della tua gioventù, e i tuoi anni al tiranno crudele;
da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine;
perché degli stranieri non si sazino de’ tuoi beni, e le tue fatiche non vadano in casa d’altri;
da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću;
perché tu non abbia a gemere quando verrà la tua fine, quando la tua carne e il tuo corpo saran consumati,
da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti
e tu non dica: "Come ho fatto a odiare la correzione, come ha potuto il cuor mio sprezzare la riprensione?
i da ne kažeš: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor!
come ho fatto a non ascoltare la voce di chi m’ammaestrava, e a non porger l’orecchio a chi m’insegnava?
I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu.
poco mancò che non mi trovassi immerso in ogni male, in mezzo al popolo ed all’assemblea".
I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!"
Bevi l’acqua della tua cisterna, l’acqua viva del tuo pozzo
Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca.
Le tue fonti debbon esse spargersi al di fuori? e i tuoi rivi debbon essi scorrer per le strade?
Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama?
Siano per te solo, e non per degli stranieri con te.
Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te.
Sia benedetta la tua fonte, e vivi lieto con la sposa della tua gioventù.
Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti:
Cerva d’amore, cavriola di grazia, le sue carezze t’inebrino in ogni tempo, e sii del continuo rapito nell’affetto suo.
neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!
E perché, figliuol mio, t’invaghiresti d’un’estranea, e abbracceresti il seno della donna altrui?
TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra?
Ché le vie dell’uomo stan davanti agli occhi dell’Eterno, il quale osserva tutti i sentieri di lui.
Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze.
L’empio sarà preso nelle proprie iniquità, e tenuto stretto dalle funi del suo peccato.
Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha.
Egli morrà per mancanza di correzione, andrà vacillando per la grandezza della sua follia.
Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti.