Mark 4

Gesù prese di nuovo ad insegnare presso il mare: e una gran moltitudine si radunò intorno a lui; talché egli, montato in una barca, vi sedette stando in mare, mentre tutta la moltitudine era a terra sulla riva.
I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
Ed egli insegnava loro molte cose in parabole e diceva loro nel suo insegnamento:
Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
Udite: Ecco, il seminatore uscì a seminare.
"Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati.
Ed avvenne che mentre seminava, una parte del seme cadde lungo la strada; e gli uccelli vennero e lo mangiarono.
I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.
Ed un’altra cadde in un suolo roccioso ove non avea molta terra; e subito spuntò, perché non avea terreno profondo;
Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.
ma quando il sole si levò, fu riarsa; perché non aveva radice, si seccò.
Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.
Ed un’altra cadde fra le spine; e le spine crebbero e l’affogarono e non fece frutto.
Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.
Ed altre parti caddero nella buona terra; e portaron frutto che venne su e crebbe, e giunsero a dare qual trenta, qual sessanta e qual cento.
Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko."
Poi disse: Chi ha orecchi da udire oda.
I doda: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
Quand’egli fu in disparte, quelli che gli stavano intorno coi dodici, lo interrogarono sulle parabole.
Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.
Ed egli disse loro: A voi è dato di conoscere il mistero del regno di Dio; ma a quelli che son di fuori, tutto è presentato per via di parabole, affinché:
I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
vedendo, vedano sì, ma non discernano; udendo, odano sì, ma non intendano; che talora non si convertano, e i peccati non siano loro rimessi.
da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."
Poi disse loro: Non intendete voi questa parabola? E come intenderete voi tutte le parabole?
I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?
Il seminatore semina la Parola.
Sijač sije Riječ.
Quelli che sono lungo la strada, sono coloro nei quali è seminata la Parola; e quando l’hanno udita, subito viene Satana e porta via la Parola seminata in loro.
Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.
E parimente quelli che ricevono la semenza in luoghi rocciosi sono coloro che, quando hanno udito la Parola, la ricevono subito con allegrezza;
Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime,
e non hanno in sé radice ma son di corta durata; e poi, quando venga tribolazione o persecuzione a cagion della Parola, son subito scandalizzati.
ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.
Ed altri sono quelli che ricevono la semenza fra le spine; cioè coloro che hanno udita la Parola;
A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ,
poi le cure mondane e l’inganno delle ricchezze e le cupidigie delle altre cose, penetrati in loro, affogano la Parola, e così riesce infruttuosa.
ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda.
Quelli poi che hanno ricevuto il seme in buona terra, sono coloro che odono la Parola e l’accolgono e fruttano qual trenta, qual sessanta e qual cento.
A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
Poi diceva ancora: Si reca forse la lampada per metterla sotto il moggio o sotto il letto? Non è ella recata per esser messa sul candeliere?
I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?
Poiché non v’è nulla che sia nascosto se non in vista d’esser manifestato; e nulla è stato tenuto segreto, se non per esser messo in luce.
Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo!
Se uno ha orecchi da udire oda.
Ima li tko uši da čuje, neka čuje."
Diceva loro ancora: Ponete mente a ciò che voi udite. Con la misura con la quale misurate, sarà misurato a voi; e a voi sarà data anche la giunta;
I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.
poiché a chi ha sarà dato, e a chi non ha, anche quello che ha gli sarà tolto.
Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima."
Diceva ancora: Il regno di Dio è come un uomo che getti il seme in terra,
I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.
e dorma e si levi, la notte e il giorno; il seme intanto germoglia e cresce nel modo ch’egli stesso ignora.
Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;
La terra da se stessa dà il suo frutto: prima l’erba; poi la spiga; poi, nella spiga, il grano ben formato.
zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.
E quando il frutto è maturo, subito e’ vi mette la falce perché la mietitura è venuta.
A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve."
Diceva ancora: A che assomiglieremo il regno di Dio, o con qual parabola lo rappresenteremo?
I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?
Esso è simile ad un granello di senapa, il quale, quando lo si semina in terra, è il più piccolo di tutti i semi che son sulla terra;
Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,
ma quando è seminato, cresce e diventa maggiore di tutti i legumi; e fa de’ rami tanto grandi, che all’ombra sua possono ripararsi gli uccelli del cielo.
jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."
E con molte cosiffatte parabole esponeva loro la Parola, secondo che potevano intendere;
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati.
e non parlava loro senza una parabola; ma in privato spiegava ogni cosa ai suoi discepoli.
Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
In quel medesimo giorno, fattosi sera, Gesù disse loro: Passiamo all’altra riva.
Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!"
E i discepoli, licenziata la moltitudine, lo presero, così com’era, nella barca. E vi erano delle altre barche con lui.
Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
Ed ecco levarsi un gran turbine di vento che cacciava le onde nella barca, talché ella già si riempiva.
Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.
Or egli stava a poppa, dormendo sul guanciale. I discepoli lo destano e gli dicono: Maestro, non ti curi tu che noi periamo?
A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?"
Ed egli, destatosi, sgridò il vento e disse al mare: Taci, calmati! E il vento cessò, e si fece gran bonaccia.
On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha.
Ed egli disse loro: Perché siete così paurosi? Come mai non avete voi fede?
Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?"
Ed essi furon presi da gran timore e si dicevano gli uni agli altri: Chi è dunque costui, che anche il vento ed il mare gli obbediscono?
Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"