Job 4

Allora Elifaz di Teman rispose disse:
Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:
"Se provassimo a dirti una parola ti darebbe fastidio? Ma chi potrebbe trattener le parole?
"Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!
Ecco tu n’hai ammaestrati molti, hai fortificato le mani stanche;
Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;
le tue parole hanno rialzato chi stava cadendo, hai raffermato le ginocchia vacillanti;
riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.
e ora che il male piomba su te, tu ti lasci abbattere; ora ch’è giunto fino a te, sei tutto smarrito.
A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!
La tua pietà non è forse la tua fiducia, e l’integrità della tua vita la speranza tua?
Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?
Ricorda: quale innocente perì mai? e dove furono gli uomini retti mai distrutti?
TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
Io per me ho visto che coloro che arano iniquità e seminano tormenti, ne mietono i frutti.
Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.
Al soffio di Dio essi periscono, dal vento del suo corruccio son consumati.
Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
Spenta è la voce del ruggente, sono spezzati i denti dei leoncelli.
Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića.
Perisce per mancanza di preda il forte leone, e restan dispersi i piccini della leonessa.
Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.
Una parola m’è furtivamente giunta, e il mio orecchio ne ha còlto il lieve sussurro.
Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.
Fra i pensieri delle visioni notturne, quando un sonno profondo cade sui mortali,
Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
uno spavento mi prese, un tremore che mi fece fremer tutte l’ossa.
strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.
Uno spirito mi passò dinanzi, e i peli mi si rizzarono addosso.
Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.
Si fermò, ma non riconobbi il suo sembiante; una figura mi stava davanti agli occhi e udii una voce sommessa che diceva:
Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:
"Può il mortale esser giusto dinanzi a Dio? Può l’uomo esser puro dinanzi al suo Fattore?
'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
Ecco, Iddio non si fida de’ suoi propri servi, e trova difetti nei suoi angeli;
Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -
quanto più in quelli che stanno in case d’argilla, che han per fondamento la polvere e son schiacciati al par delle tignuole!
kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
Tra la mattina e la sera sono infranti; periscono per sempre, senza che alcuno se ne accorga.
od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.
La corda della lor tenda, ecco, è strappata, e muoion senza posseder la sapienza".
Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'