Job 39

Sai tu quando le capre selvagge delle rocce figliano? Hai tu osservato quando le cerve partoriscono?
Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute?
Conti tu i mesi della lor pregnanza e sai tu il momento in cui debbono sgravarsi?
Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade?
S’accosciano, fanno i lor piccini, e son tosto liberate dalle loro doglie;
Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu,
i lor piccini si fanno forti, crescono all’aperto, se ne vanno, e non tornan più alle madri.
a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se.
Chi manda libero l’onàgro, e chi scioglie i legami all’asino salvatico,
Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?
al quale ho dato per dimora il deserto, e la terra salata per abitazione?
U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje.
Egli si beffa del frastuono della città, e non ode grida di padrone.
Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika.
Batte le montagne della sua pastura, e va in traccia d’ogni filo di verde.
Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.
Il bufalo vorrà egli servirti o passar la notte presso alla tua mangiatoia?
Možeš li slugom učinit' bivola, zadržat' ga noć jednu za jaslama?
Legherai tu il bufalo con una corda perché faccia il solco? erpicherà egli le valli dietro a te?
Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuče po docima tvojim?
Ti fiderai di lui perché la sua forza è grande? Lascerai a lui il tuo lavoro?
Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao?
Conterai su lui perché ti porti a casa la raccolta e ti ammonti il grano sull’aia?
Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito?
Lo struzzo batte allegramente l’ali; ma le penne e le piume di lui son esse pietose?
Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja.
No, poich’egli abbandona sulla terra le proprie uova e le lascia scaldar sopra la sabbia.
On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,
Egli dimentica che un piede le potrà schiacciare, e che le bestie dei campi le potran calpestare.
ne mareć' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.
Tratta duramente i suoi piccini, quasi non fosser suoi; la sua fatica sarà vana, ma ciò non lo turba,
S nojićima k'o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari.
ché Iddio l’ha privato di sapienza, e non gli ha impartito intelligenza.
Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora.
Ma quando si leva e piglia lo slancio, si beffa del cavallo e di chi lo cavalca.
Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku.
Sei tu che dài al cavallo il coraggio? che gli vesti il collo d’una fremente criniera?
Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?
Sei tu che lo fai saltar come la locusta? Il fiero suo nitrito incute spavento.
Zar ti činiš da skače k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem?
Raspa la terra nella valle ed esulta della sua forza; si slancia incontro alle armi.
Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje.
Della paura si ride, non trema, non indietreggia davanti alla spada.
Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće.
Gli risuona addosso il turcasso, la folgorante lancia e il dardo.
Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.
Con fremente furia divora la terra. Non sta più fermo quando suona la tromba.
Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat':
Com’ode lo squillo, dice: Aha! e fiuta da lontano la battaglia, la voce tonante dei capi, e il grido di guerra.
na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa.
E’ l’intelligenza tua che allo sparviere fa spiccare il volo e spiegar l’ali verso mezzogiorno?
Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja širi?
E’ forse al tuo comando che l’aquila si leva in alto e fa il suo nido nei luoghi elevati?
Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?
Abita nelle rocce e vi pernotta; sta sulla punta delle rupi, sulle vette scoscese;
Na litici on stanuje i noćÄi, na grebenima vrleti visokih.
di là spia la preda, e i suoi occhi miran lontano.
Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko.
I suoi piccini s’abbeveran di sangue, e dove son de’ corpi morti, ivi ella si trova".
Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on."