Job 38

Allora l’Eterno rispose a Giobbe dal seno della tempesta, e disse:
Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče:
"Chi è costui che oscura i miei disegni con parole prive di senno?
"Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao?
Orsù, cingiti i lombi come un prode; io ti farò delle domande e tu insegnami!
Bokove svoje opaši k'o junak: ja ću te pitat', a ti me pouči.
Dov’eri tu quand’io fondavo la terra? Dillo, se hai tanta intelligenza.
Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.
Chi ne fissò le dimensioni? giacché tu il sai! chi tirò sovr’essa la corda da misurare?
Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo?
Su che furon poggiate le sue fondamenta, o chi ne pose la pietra angolare
Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni
quando le stelle del mattino cantavan tutte assieme e tutti i figli di Dio davan in gridi di giubilo?
dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?
Chi chiuse con porte il mare balzante fuor dal seno materno,
Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina;
quando gli detti le nubi per vestimento e per fasce l’oscurità,
kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom;
quando gli tracciai de’ confini, gli misi sbarre e porte,
kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama?
e dissi: "Fin qui tu verrai, e non oltre; qui si fermerà l’orgoglio de’ tuoi flutti?"
Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja!
Hai tu mai, in vita tua, comandato al mattino? o insegnato il suo luogo all’aurora,
Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,
perch’ella afferri i lembi della terra, e ne scuota via i malvagi?
da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese;
La terra si trasfigura come creta sotto il sigillo, e appar come vestita d’un ricco manto;
da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu.
i malfattori sono privati della luce loro, e il braccio, alzato già, è spezzato.
Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu.
Sei tu penetrato fino alle sorgenti del mare? hai tu passeggiato in fondo all’abisso?
Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio?
Le porte della morte ti son esse state scoperte? Hai tu veduto le porte dell’ombra di morte?
Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?
Hai tu abbracciato collo sguardo l’ampiezza della terra? Parla, se la conosci tutta!
Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to.
Dov’è la via che guida al soggiorno della luce? E la tenebra dov’è la sua dimora?
Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine,
Le puoi tu menare verso i loro domini, e sai tu bene i sentieri per ricondurle a casa?
da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš?
Lo sai di sicuro! ché tu eri, allora, già nato, e il numero de’ tuoi giorni è grande!…
Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik!
Sei tu entrato ne’ depositi della neve? Li hai visti i depositi della grandine
Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio
ch’io tengo in serbo per i tempi della distretta, pel giorno della battaglia e della guerra?
što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?
Per quali vie si diffonde la luce e si sparge il vento orientale sulla terra?
Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa?
Chi ha aperto i canali all’acquazzone e segnato la via al lampo dei tuoni,
Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini
perché la pioggia cada sulla terra inabitata, sul deserto ove non sta alcun uomo,
da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema,
e disseti le solitudini desolate, sì che vi germogli e cresca l’erba?
da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula?
Ha forse la pioggia un padre? o chi genera le gocce della rugiada?
Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa?
Dal seno di chi esce il ghiaccio, e la brina del cielo chi la dà alla luce?
Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada?
Le acque, divenute come pietra, si nascondono, e la superficie dell’abisso si congela.
Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana?
Sei tu che stringi i legami delle Pleiadi, o potresti tu scioglier le catene d’Orione?
Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu,
Sei tu che, al suo tempo, fai apparire le costellazioni e guidi la grand’Orsa insieme a’ suoi piccini?
u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima?
Conosci tu le leggi del cielo? e regoli tu il dominio di esso sulla terra?
Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš?
Puoi tu levar la voce fino alle nubi, e far che abbondanza di pioggia ti ricopra?
Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju?
I fulmini parton forse al tuo comando? Ti dicono essi: "Eccoci qua"?
Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'?
Chi ha messo negli strati delle nubi sapienza, o chi ha dato intelletto alla meteora?
Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla?
Chi conta con sapienza le nubi? e gli otri del cielo chi li versa
Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove
allorché la polvere stemperata diventa come una massa in fusione e le zolle de’ campi si saldan fra loro?
dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe?
Sei tu che cacci la preda per la leonessa, che sazi la fame de’ leoncelli
Zar ćeš ti plijen uloviti lavici ili ćeš glad utažit' lavićima
quando si appiattano nelle tane e si mettono in agguato nella macchia?
na leglu svojem dok gladni čekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona?
Chi provvede il pasto al corvo quando i suoi piccini gridano a Dio e vanno errando senza cibo?
Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptići njegovi cijuču i naokolo oblijeću bez hrane?