Job 16

Allora Giobbe rispose e disse:
Job progovori i reče:
"Di cose come codeste, ne ho udite tante! Siete tutti dei consolatori molesti!
"Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!
Non ci sarà egli una fine alle parole vane? Che cosa ti provoca a rispondere?
Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?
Anch’io potrei parlare come voi, se voi foste al posto mio; potrei mettere assieme delle parole contro a voi e su di voi scrollare il capo;
I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;
potrei farvi coraggio con la bocca; e il conforto delle mie labbra vi calmerebbe.
i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.
Se parlo, il mio dolore non ne sarà lenito; e se cesso di parlare, che sollievo ne avrò?
Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?
Ora, purtroppo, Dio m’ha ridotto senza forze, ha desolato tutta la mia casa;
Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.
m’ha coperto di grinze e questo testimonia contro a me, la mia magrezza si leva ad accusarmi in faccia.
Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.
La sua ira mi lacera, mi perseguita, digrigna i denti contro di me. Il mio nemico aguzza gli occhi su di me.
Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,
Apron larga contro a me la bocca, mi percuoton per obbrobrio le guance, si metton tutt’insieme a darmi addosso.
prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me.
Iddio mi dà in balìa degli empi, mi getta in mano dei malvagi.
Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.
Vivevo in pace, ed egli m’ha scosso con violenza, m’ha preso per la nuca, m’ha frantumato, m’ha posto per suo bersaglio.
Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.
I suoi arcieri mi circondano, egli mi trafigge i reni senza pietà, sparge a terra il mio fiele.
Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.
Apre sopra di me breccia su breccia, mi corre addosso come un guerriero.
Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.
Mi son cucito un cilicio sulla pelle, ho prostrato la mia fronte nella polvere.
Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu.
Il mio viso è rosso di pianto, e sulle mie palpebre si stende l’ombra di morte.
Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.
Eppure, le mie mani non commisero mai violenza, e la mia preghiera fu sempre pura.
A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.
O terra, non coprire il mio sangue, e non vi sia luogo ove si fermi il mio grido!
O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.
Già fin d’ora, ecco, il mio Testimonio è in cielo, il mio Garante è nei luoghi altissimi.
Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.
Gli amici mi deridono, ma a Dio si volgon piangenti gli occhi miei;
Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:
sostenga egli le ragioni dell’uomo presso Dio, le ragioni del figliuol d’uomo contro i suoi compagni!
o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.
Poiché, pochi anni ancora, e me ne andrò per una via senza ritorno.
No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.