Psalms 89

Etanin sen Esrahilaisen opetus. Minä veisaan Herran armoja ijankaikkisesti, ja ilmoitan sinun totuuttas suullani suvusta sukuun,
Poučna pjesma. Ezrahijca Etana.
Ja sanon: ijankaikkinen armo käy ylös: sinä pidät uskollisesti totuutes taivaissa.
O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
Minä olen liiton tehnyt valittuini kanssa: minä olen vannonut Davidille palvelialleni:
Ti reče: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!" U nebu utemelji vjernost svoju:
Hamaan ijankaikkisuuteen vahvistan minä sinun siemenes, ja rakennan sinun istuimes suvusta sukuun, Sela!
"Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:
Ja taivaat pitää ylistämän, Herra, sinun ihmeitäs, niin myös totuuttas pyhäin seurakunnassa.
tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje."
Sillä kuka taidetaan pilvissä verrattaa Herraan? ja kuka on Herran kaltainen jumalain lasten seassa?
Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.
Jumala on sangen väkevä pyhäinsä kokouksissa, ja ihmeellinen kaikkein seassa, jotka ovat hänen ympärillänsä.
TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?
Herra Jumala Zebaot, kuka on niinkuin sinä, väkevä Jumala? ja sinun totuutes on sinun ympärilläs.
Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe.
Sinä vallitset pauhaavaisen meren: sinä hillitset paisuvaiset aallot.
Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.
Sinä lyöt Rahabin kuoliaaksi: sinä hajoitat vihollises urhoollisella käsivarrellas.
Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;
Taivaat ovat sinun, maa myös on sinun: sinä olet perustanut maan piirin, ja mitä siinä on.
ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje.
Pohjan ja etelän olet sinä luonut: Tabor ja Hermon kiittävät sinun nimeäs.
Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;
Sinulla on voimallinen käsivarsi: väkevä on sinun kätes, ja korkia on oikia kätes.
sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.
Vanhurskaus ja tuomio on istuimes vahvistus: armo ja totuus ovat sinun kasvois edessä.
Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta.
Autuas on se kansa, joka ihastua taitaa: Herra, heidän pitää vaeltaman sinun kasvois valkeudessa.
Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom.
Heidän pitää iloitseman joka päivä sinun nimestäs, ja sinun vanhurskaudessas kunnialliset oleman.
Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,
Sillä sinä olet heidän väkevyytensä kerskaus, ja sinun armos kautta nostat sinä ylös meidän sarvemme.
u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.
Sillä Herra on meidän kilpemme, ja pyhä Israelissa on meidän kuninkaamme.
Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša.
Silloin sinä puhuit näyissä pyhilles ja sanoit: minä olen sankarin herättänyt auttamaan: minä olen korottanut valitun kansasta.
Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš.
Minä olen löytänyt palveliani Davidin: minä olen hänen voidellut pyhällä öljylläni.
Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: "Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;
Minun käteni tukee häntä, ja minun käsivarteni vahvistaa häntä.
nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,
Ei pidä viholliset häntä voittaman, ja väärät ei pidä häntä sulloman.
da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.
Vaan minä lyön hänen vihollisensa hänen edestänsä; ja niitä, jotka häntä vihaavat, tahdon minä vaivata.
Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.
Mutta minun totuuteni ja armoni pitää hänen tykönänsä oleman, ja hänen sarvensa pitää minun nimeeni nostettaman ylös.
Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.
Minä asetan hänen kätensä mereen, ja hänen oikian kätensä virtoihin.
Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.
Näin hänen pitää minun kutsuman: sinä olet minun Isäni, Jumalani ja turvani, joka minua auttaa.
Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.
Ja minä asetan hänen esikoiseksi, kaikkein korkeimmaksi kuningasten seassa maan päällä.
On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'
Minä pidän hänelle armoni tähteellä ijankaikkisesti, ja minun liittoni pitää hänelle vahva oleman.
A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.
Minä annan hänelle ijankaikkisen siemenen, ja vahvistan hänen istuimensa niinkauvan kuin taivaat pysyvät.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.
Mutta jos hänen lapsensa minun lakini hylkäävät, ja ei vaella minun oikeudessani,
Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.
Jos he minun säätyni turmelevat, ja ei minun käskyjäni pidä;
Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,
Niin minä heidän syntinsä vitsalla rankaisen, ja heidän pahat tekonsa haavoilla.
ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
Mutta armoani en minä hänestä käännä pois, enkä salli totuuteni vilpistellä.
šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,
En minä riko liittoani, ja mitä minun suustani käynyt on, en minä muuta.
ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.
Minä olen vihdoin vannonut pyhyyteni kautta: en minä Davidille valehtele.
Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.
Hänen siemenensä on oleva ijankaikkisesti, ja hänen istuimensa minun edessäni niinkuin aurinko.
Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:
Ja niinkuin kuu, vahvistetaan se ijankaikkisesti, ja on vahvana niinkuin todistus pilvissä, Sela!
potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
Vaan nyt sinä syökset ja heität pois, ja vihastut voidellulles.
ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu."
Sinä särjet palvelias liiton, ja tallaat hänen kruununsa maahan.
A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
Sinä rikot hänen muurinsa, ja annat hänen linnansa särjettää.
Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.
Häntä raatelevat kaikki ohitsekäyväiset: hän on tullut läsnäolevaisillensa nauruksi.
Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.
Sinä korotat hänen vihollistensa oikian käden, ja ilahutat kaikki hänen vainollisensa.
Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.
Hänen miekkansa voiman olet sinä myös ottanut pois, ja et salli hänen voittaa sodassa,
Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.
Sinä hävitit hänen puhtautensa, ja annoit hänen istuimensa kaatua maahan.
Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.
Sinä lyhennät hänen nuoruutensa ajat, ja peität hänen häpiällä, Sela!
Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.
Herra, kuinka kauvan sinä sinus niin salaat? ja annat hirmuisuutes palaa niinkuin tulen?
Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.
Muista, kuinka lyhyt minun elämäni on: miksis tahdoit kaikki ihmiset hukkaan luoda?
TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?
Kuka elää, ja ei näe kuolemaa? kuka sielunsa tuonelan käsistä pelastaa? Sela!
Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!
Herra, kussa ovat sinun entiset armos, jotkas Davidille vannonut olet totuudessas?
Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?
Muista, Herra, palveliais pilkkaa, jonka minä kannan helmassani, kaikista niin monista kansoista,
Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
Joilla, Herra, vihollises pilkkaavat, joilla he pilkkaavat voideltus askelia.
Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana
Kiitetty olkoon Herra ijankaikkisesti, amen! ja amen!
s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga. [ (Psalms 89:53) Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen! ]