Psalms 69

Davidin Psalmi kukkasista, edelläveisaajalle. Jumala,auta minua; sillä vedet käyvät hamaan minun sieluuni asti.
Zborovođi. Po napjevu "Ljiljani". Davidov.
Minä vajoon syvään mutaan, jossa ei pohjaa ole: minä olen tullut syviin vesiin, ja virta upottaa minun.
Spasi me, Bože: vode mi dođoše do grla!
Minä väsyn huutamisesta: minun kurkkuni kuivettuu: minun näkyni vaipuu, toivoissani minun Jumalani päälle.
U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi.
Niitä on enempi kuin päässäni hiuksia, jotka ilman syytä minua vihaavat, jotka syyttömästi minun viholliseni ovat, ja minua hukuttavat, ovat väkevät: niitä täytyy minun maksaa, joita en minä ryövännyt.
Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajuć'.
Jumala, sinäpä tiedät minun tyhmyyteni, ja minun rikokseni ei ole sinulta salatut.
Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrđi su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo?
Älä salli heitä häpiään tulla minun tähteni, jotka sinua odottavat, Herra, Herra Zebaot: älä anna heitä häväistä minun tähteni, jotka sinua etsivät, Israelin Jumala.
Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti.
Sillä sinun tähtes minä pilkkaa kärsin; minun kasvoni ovat täynnä häpiää.
Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov!
Minä olen muukalaiseksi veljilleni tullut, ja oudoksi äitini lapsille.
Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.
Sillä sinun huonees kiivaus syö minua: ja heidän pilkkansa, jotka sinua pilkkasivat, lankesi minun päälleni.
Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje.
Minä itkin ja paastosin hartaasti, ja minä pilkattiin päälliseksi.
Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
Ja minä puin säkin ylleni, ja olin heille sananlaskuksi.
Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo.
Jotka portissa istuvat, ne minusta jaarittelevat, ja juodessansa he minusta lauleskelevat.
Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka.
Mutta minä rukoilen sinua, Herra, otollisella ajalla, Jumala, sinun suuren laupiutes puolesta: kuule minua sinun autuutes totuuden tähden.
Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju.
Pelasta minua loasta, etten minä vajoaisi; että minä pelastettaisiin vihollisistani ja syvistä vesistä.
No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći!
Ettei vuo minua upottaisi ja syvyydet minua lainoaisi, eikä kaivon suu suljettaisi minun päälleni.
Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih.
Kuule minua, Herra; sillä sinun laupiutes on hyvä: käännä sinuas minun puoleeni, sinun suuren laupiutes tähden.
Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom!
Ja älä peitä kasvojas palvelialtas; sillä minä ahdistetaan: kuultele minua nopiasti.
Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me!
Lähene minun sieluani, ja lunasta häntä: minun vihollisteni tähden pelasta minua.
Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo!
Sinäpä tiedät pilkkani, häpiäni ja häväistykseni: kaikki minun viholliseni ovat edessäs.
Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me!
Pilkka särkee minun sydämeni ja vaivaa minua: minä odotan, jos joku armahtais, ja ei ole kenkään, ja lohduttajia, vaan en ketään löydä.
Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče.
Ja he antoivat minulle sappea syödäkseni, ja etikkaa juodakseni minun janossani.
Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
Heidän pöytänsä olkoon heille paulaksi, sekä kostoksi että lankeemiseksi.
U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
Tulkoon heidän silmänsä pimiäksi, ettei he näkisi, ja salli heidän lanteensa aina horjua.
Nek' im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica!
Vuodata närkästykses heidän päällensä, ja hirmuinen vihas käsittäköön heitä,
Nek' im potamne oči da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe!
Olkoon heidän huoneensa kylmillä; ja ei kenkään olko, joka heidän majassansa asuis.
Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati!
Sillä he vainoovat sitä, jota lyönyt olet, ja juttelevat niiden kipua, joita haavoittanut olet.
Njihova kuća nek' opusti, u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje!
Salli heitä langeta synnistä syntiin, ettei he tulisi sinun vanhurskautees.
Jer su progonili koga ti pokara, bol povećaše onomu koga ti rani.
Pyyhi heitä eläväin kirjasta, ettei he kirjoitettaisi vanhurskasten kanssa.
Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom!
Mutta minä olen raadollinen ja murheellinen: Jumala, sinun autuutes suojelkoon minua!
Nek' budu izbrisani iz knjige živih, među pravednike neka se ne broje!
Minä kiitän Jumalan nimeä veisuulla, ja suuresti ylistän häntä kiitoksella.
A ja sam jadnik i bolnik - nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
Se kelpaa paremmin Herralle kuin härkä taikka mulli, jolla ovat sarvet ja sorkat.
Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom.
Raadolliset näkevät sen ja iloitsevat, ja jotka Jumalaa etsivät, heidän sydämensä pitää elämän.
Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima.
Sillä Herra kuulee köyhiä, ja ei hän vankiansa katso ylön.
Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Kiittäkään häntä taivaat ja maa, meri, ja kaikki kuin niissä liikkuvat.
Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja svojih.
Sillä Jumala auttaa Zionia ja rakentaa Juudan kaupungit, että siellä asutaan, ja se perinnöllä omistetaan.
Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima miče.
Ja hänen palveliainsa siemen sen perii: ja ne, jotka hänen nimeänsä rakastavat, pitää asuman siinä.
Jer Bog će spasiti Sion - on će sagradit' gradove Judine - tu će oni stanovat', imati baštinu. [ (Psalms 69:37) Baštinit će ga potomci slugu njegovih; prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje. ]