Job 28

Hopialla on hänen lähtemisensä, ja kullalla sia, jossa valetaan.
"Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava.
Rauta otetaan maasta, ja kivistä vaski valetaan.
Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudače rastaljene bakar.
Pimeydelle asetti hän lopun, ja kaiken täydellisyyden hän tutki, niin myös kiven, joka paksussa pimeydessä on, ja kuoleman varjon.
Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najvećih dubina za kamenom u mraku zakopanim.
Siitä vuotaa senkaltainen osa, että ympäriasuvaiset ei taida siitä jalkaisin käydä ylitse: se tyhjetään ihmisiltä ja vuotaa pois.
Čeljad iz tuđine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuć' se, daleko od ljudi.
Vilja kasvaa maasta, jonka alla se muutetaan niinkuin tuulelta.
Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče kao od vatre sve je razrovano.
Saphiri löydetään muutamista paikoista, ja maan kokkareita, joissa kultaa on.
Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima.
Sitä polkua ei ole yksikään lintu tuntenut, eikä variksen silmä nähnyt.
Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža.
Ne ylpiät sikiät ei ole sitä sotkuneet, eikä jalopeura käynyt sen päällä.
Zvijeri divlje njima nisu kročile niti je kada lav njima prošao.
Kädellä kallioon ruvetaan, ja vuoret ylösalaisin kukistetaan.
Ali na kamen diže čovjek ruku te iz korijena prevraća planine.
Ojat lasketaan kallioista, ja kaikkein kalliimmatkin näkee silmä.
U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža.
Virrat estetään juoksemasta, ja ne ilmoitetaan, mitkä näissä peitetyt ovat.
Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.
Mutta kusta taito löydetään, ja kussa on ymmärryksen sia?
Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
Ei yksikään ihminen tiedä hänen siaansa, eikä löydeta elävien maasta.
Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili.
Syvyys sanoo: ei se ole minussa, ja meri sanoo: ei se ole minun tykönäni.
Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!'
Ei hänestä anneta kultaa, eikä hopiaa punnita sen hinnaksi.
Zlatom se čistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;
Ei Ophirin kulta, eli kalliit Onikin ja Saphirin kivet ole verratut hänen kanssansa.
ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom.
Kulta ja kallis kivi ei taideta siihen verrattaa, eikä se taideta vaihetettaa kultaisiin astioihin.
Sa zlatom, staklom ne poređuje se, nit' se daje za sud od suha zlata.
Ramot ja Gabis ei ole mitään sen suhteen: se pidetään kalliimpana päärlyjä.
Čemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steći Mudrost no biserje.
Topatsi Etiopiasta ei ole siihen verrattava, ja puhtain kulta ei maksa mitään sen suhteen.
Što je prema njoj topaz etiopski? Ni čistim zlatom ne procjenjuje se.
Kusta siis taito tulee? ja kussa on ymmärryksen sia?
Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
Hän on peitetty kaikkein elävien silmistä, ja salattu taivaan linnuiltakin.
Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim.
Kadotus ja kuolema sanovat: me olemme korvillamme kuulleet hänen sanomansa.
Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.'
Jumala tietää hänen tiensä, ja hän tuntee hänen siansa.
Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.
Sillä hän katselee maan ääriin, ja näkee kaikki, mitä taivaan alla on,
Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.
Niin että hän antaa tuulelle hänen painonsa ja vedelle hänen mittansa.
Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,
Koska hän asetti sateelle määrän ja pitkäisen tulen leimauksille hänen tiensä,
kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove,
Silloin näki hän sen ja luki sen: hän valmisti sen ja myös tutki sen,
tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao.
Ja sanoi ihmiselle: katso, Herran pelko on taito; ja karttaa pahaa on ymmärrys.
A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost."