Psalms 69

Savu min, ho Dio; Ĉar la akvoj venis ĝis mia animo.
Zborovođi. Po napjevu "Ljiljani". Davidov.
Mi profundiĝis en profundan marĉon, kaj mi ne havas, sur kio stari; Mi enfalis en la profundon de la akvo, kaj la fluo min forportas.
Spasi me, Bože: vode mi dođoše do grla!
Mi senfortiĝis de mia kriado, sekiĝis mia gorĝo; Laciĝis miaj okuloj de la atendado de mia Dio.
U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi.
Pli multaj ol la haroj de mia kapo estas miaj senkaŭzaj malamantoj; Fortiĝis miaj premantoj, miaj maljustaj malamikoj; Kion mi ne rabis, tion mi devas fordoni.
Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajuć'.
Ho Dio, Vi scias mian malsaĝecon; Kaj miaj kulpoj ne estas kaŝitaj por Vi.
Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrđi su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo?
Ne hontiĝu per mi tiuj, kiuj esperas al Vi, ho mia Sinjoro, Eternulo Cebaot! Ne hontiĝu per mi tiuj, kiuj Vin serĉas, ho Dio de Izrael!
Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti.
Ĉar pro Vi mi portas malhonoron, Honto kovras mian vizaĝon.
Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov!
Mi fariĝis fremda por miaj fratoj, Nekonato por la filoj de mia patrino.
Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.
Ĉar fervoro pri Via domo min konsumis, Kaj la insultoj de Viaj insultantoj falis sur min.
Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje.
Kaj mi ploras, mia animo estas en fasto, Kaj pri tio oni min hontigas.
Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
Kiel veston mi metis sur min sakon, Kaj mi fariĝis moka ekzemplo por ili.
Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo.
Parolas pri mi la sidantoj ĉe la pordego, Kaj la drinkantoj kantas pri mi.
Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka.
Kaj mi preĝas al Vi, ho Eternulo, en favora tempo; Ho Dio, pro Via granda boneco respondu al mi per Via vera helpo.
Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju.
Eligu min el la ŝlimo, ke mi ne dronu; Mi estu savita kontraŭ miaj malamantoj kaj el profunda akvo.
No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći!
Ne fortiru min fluo de la akvo, Ne englutu min profundo, Kaj abismo ne fermu super mi sian buŝon.
Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih.
Aŭskultu min, ho Eternulo, ĉar bona estas Via favorkoreco; Laŭ Via kompatemeco turnu Vin al mi.
Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom!
Kaj ne kaŝu antaŭ Via sklavo Vian vizaĝon, ĉar mi suferas; Rapidu, aŭskultu min.
Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me!
Alproksimiĝu al mia animo, savu ĝin; Spite miajn malamikojn liberigu min.
Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo!
Vi scias mian malhonoron kaj mian honton kaj mian mokatecon; Antaŭ Vi estas ĉiuj miaj premantoj.
Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me!
Honto rompis mian koron, kaj mi senfortiĝis; Mi atendis kompatantojn, sed ili forestis; Konsolantojn, sed mi ne trovis.
Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče.
Kaj ili donis al mi por manĝo galon, Kaj en mia soifo ili trinkigis al mi vinagron.
Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
Ilia tablo antaŭ ili fariĝu reto, Kaj ilia prospero fariĝu kaptilo.
U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
Mallumiĝu iliaj okuloj, ke ili ne vidu; Kaj iliajn lumbojn malfortigu por ĉiam.
Nek' im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica!
Verŝu sur ilin Vian furiozon, Kaj la flamo de Via kolero ilin ataku.
Nek' im potamne oči da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe!
Ilia loĝejo dezertiĝu, En iliaj tendoj ne ekzistu loĝanto.
Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati!
Ĉar tiun, kiun Vi frapis, ili persekutas, Kaj la suferojn de Viaj batitoj ili rakontas.
Njihova kuća nek' opusti, u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje!
Aldonu kulpon al ilia kulpo, Ke ili ne atingu Vian bonecon.
Jer su progonili koga ti pokara, bol povećaše onomu koga ti rani.
Ili estu elstrekitaj el la libro de vivantoj, Kaj ili ne estu skribitaj kune kun virtuloj.
Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom!
Sed mi estas malriĉa kaj suferanta; Via helpo min defendu, ho Dio.
Nek' budu izbrisani iz knjige živih, među pravednike neka se ne broje!
Mi gloros la nomon de Dio per kanto, Kaj mi rakontos en danko Lian grandecon.
A ja sam jadnik i bolnik - nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
Kaj ĝi estos pli agrabla al la Eternulo, Ol bovo aŭ bovido kun kornoj kaj fendohavaj hufoj.
Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom.
Vidos humiluloj kaj ĝojos! Ho serĉantoj de Dio, via koro reviviĝu.
Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima.
Ĉar la Eternulo aŭskultas humilulojn, Kaj Siajn malliberulojn Li ne malŝatas.
Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Gloru Lin la ĉielo kaj la tero, La maroj, kaj ĉio, kio en ili moviĝas.
Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja svojih.
Ĉar Dio helpos Cionon kaj konstruos la urbojn de Judujo, Ke oni tie loĝos kaj ilin heredos.
Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima miče.
Kaj la idaro de Liaj sklavoj ĝin heredos, Kaj la amantoj de Lia nomo loĝos en ĝi.
Jer Bog će spasiti Sion - on će sagradit' gradove Judine - tu će oni stanovat', imati baštinu. [ (Psalms 69:37) Baštinit će ga potomci slugu njegovih; prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje. ]