Psalms 105

Gloru la Eternulon, voku Lian nomon; Sciigu inter la popoloj Liajn farojn.
Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova!
Kantu al Li, muziku al Li; Parolu pri ĉiuj Liaj mirakloj.
Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa!
Laŭdu Lian sanktan nomon; Ĝoju la koro de tiuj, kiuj serĉas la Eternulon.
Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!
Turnu vin al la Eternulo kaj al Lia potenco; Serĉu ĉiam Lian vizaĝon.
Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!
Memoru Liajn miraklojn, kiujn Li faris, Liajn signomiraklojn kaj la juĝojn de Lia buŝo;
Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih!
Vi, semo de Abraham, Lia sklavo, Filoj de Jakob, Liaj elektitoj.
Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
Li estas la Eternulo, nia Dio; Sur la tuta tero estas Liaj juĝoj.
On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!
Li memoras eterne Sian interligon, La vorton, kiun Li testamentis por mil generacioj,
On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja:
Kiun Li interkonsentis kun Abraham Kaj ĵuris al Isaak.
Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.
Li metis ĝin por Jakob kiel leĝon, Por Izrael kiel eternan interligon,
Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez,
Dirante: Al vi Mi donos la landon Kanaanan Kiel vian parton heredan.
govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu."
Kiam ili estis malgrandnombraj, Malmultaj, kaj fremduloj en ĝi,
Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj,
Kaj ili iradis de popolo al popolo, El unu regno al alia gento,
išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,
Tiam Li al neniu permesis premi ilin, Kaj Li punis pro ili reĝojn, dirante:
ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve:
Ne tuŝu Miajn sanktoleitojn, Kaj al Miaj profetoj ne faru malbonon.
"Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!"
Kaj Li sendis malsaton en la landon, Rompis ĉion, kio portis panon.
I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne.
Li sendis antaŭ ili homon: Jozef estis vendita kiel sklavo.
Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan.
Oni enpremis liajn piedojn en katenojn, Fero ŝarĝis lian korpon,
Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše,
Ĝis la tempo, kiam venis Lia vorto; La parolo de la Eternulo lin elprovis.
dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi.
Reĝo sendis kaj malligis lin, Reganto super popoloj liberigis lin;
Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega.
Li faris lin sinjoro super lia domo Kaj reganto super lia tuta havo,
Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga,
Ke li submetu al si liajn eminentulojn Kaj saĝigu liajn maljunulojn.
da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi.
Kaj Izrael venis en Egiptujon, Kaj Jakob enmigris en la landon de Ĥam.
Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.
Kaj Li tre kreskigis Sian popolon, Kaj faris ĝin pli forta ol ĝiaj malamikoj.
Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana.
Li malĝustigis ilian koron, Ke ili ekmalamis Lian popolon, ekruzis kontraŭ Liaj sklavoj.
Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu.
Li sendis Moseon, Sian sklavon, Kaj Aaronon, kiun Li elektis.
Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.
Ili faris inter ili Liajn pruvosignojn Kaj miraklojn en la lando de Ĥam.
Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji.
Li sendis mallumon kaj mallumigis; Kaj ili ne atentis Liajn vortojn.
Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim.
Li ŝanĝis ilian akvon en sangon, Kaj senvivigis iliajn fiŝojn.
U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.
Ilia tero eksvarmigis ranojn, En la ĉambroj de iliaj reĝoj.
Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske.
Li diris, kaj venis fiinsektoj, Pedikoj en ĉiuj iliaj regionoj.
Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.
Antataŭ pluvo Li donis al ili hajlon, Flamantan fajron en ilia lando.
Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.
Li batis iliajn vinbertrunkojn kaj iliajn figarbojn, Kaj rompis la arbojn en iliaj limoj.
Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.
Li diris, kaj venis akridoj kaj skaraboj sennombraj
Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima.
Kaj formanĝis la tutan herbon en ilia lando Kaj formanĝis la produktojn de ilia tero.
U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva.
Kaj Li mortigis ĉiujn unuenaskitojn en ilia lando, La komencaĵojn de ĉiuj iliaj fortoj.
Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.
Sed ilin Li elkondukis kun arĝento kaj oro, Kaj en iliaj triboj estis neniu kadukulo.
Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe.
Ĝojis Egiptujo, kiam ili eliris, Ĉar atakis ĝin timo antaŭ ili.
Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.
Li etendis nubon, kiel kovron; Kaj fajron, por ke ĝi lumu en la nokto.
Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja.
Ili petis, kaj Li sendis koturnojn, Kaj per pano ĉiela Li ilin satigis.
Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.
Li malfermis rokon, Kaj ekfluis akvo kaj ekiris kiel rivero en la dezerto.
Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka.
Ĉar Li memoris Sian sanktan vorton Al Abraham, Sia sklavo.
Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu.
Kaj Li elkondukis Sian popolon en ĝojo, Siajn elektitojn kun kantado.
Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.
Kaj Li donis al ili la landojn de popoloj, Kaj la laboron de gentoj ili heredis;
I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše,
Por ke ili plenumu Liajn leĝojn Kaj konservu Liajn instruojn. Haleluja!
da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!