Psalms 102

Ho Eternulo, aŭskultu mian preĝon; Kaj mia krio venu al Vi.
Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva
Ne kaŝu antaŭ mi Vian vizaĝon en la tago de mia suferado; Klinu al mi Vian orelon; En la tago, kiam mi vokas, rapide aŭskultu min.
Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!
Ĉar pasis kiel fumo miaj tagoj, Kaj miaj ostoj ĉirkaŭbrulis kiel en forno.
Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!
Falĉiĝis kiel herbo kaj sekiĝis mia koro, Ĉar mi forgesis manĝi mian panon.
Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
De la voĉo de mia plorado Algluiĝis miaj ostoj al mia karno.
Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.
Mi similiĝis al pelikano en la dezerto, Mi fariĝis kiel noktuo en ruinoj.
Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.
Mi ne dormas, Kaj mi estas kiel birdo solulo sur tegmento.
Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.
Ĉiutage insultas min miaj malamikoj, Miaj mokantoj ĵuras per mi.
Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.
Ĉar cindron mi manĝis kiel panon, Kaj mian trinkaĵon mi miksis kun larmoj,
Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.
Kaŭze de Via kolero kaj indigno; Ĉar Vi min levis kaj ĵetis.
Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama
Miaj tagoj malaperas kiel ombro, Kaj mi sekiĝas kiel herbo.
zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
Sed Vi, ho Eternulo, restas eterne; Kaj la memoro pri Vi restas de generacio al generacio.
Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.
Vi leviĝos, Vi korfavoros Cionon; Ĉar estas tempo por ĝin kompati, ĉar venis la tempo.
A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
Ĉar Viaj sklavoj ekamis ĝiajn ŝtonojn, Ĉarma estas por ili ĝia polvo.
Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!
Kaj ektimos popoloj la nomon de la Eternulo, Kaj ĉiuj reĝoj de la tero Vian gloron.
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.
Ĉar la Eternulo rekonstruis Cionon, Kaj aperis en Sia gloro.
Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje
Li Sin turnis al la preĝo de la forlasitoj, Kaj ne forpuŝis ilian petegon.
kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,
Ĉi tio estos skribita por estontaj generacioj; Kaj rekreita popolo gloros la Eternulon.
kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
Ĉar Li rigardis malsupren el Sia sankta altaĵo, El la ĉielo la Eternulo direktis rigardon al la tero,
Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.
Por aŭdi la ĝemon de malliberulo, Por liberigi la kondamnitajn al morto;
Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda
Por ke oni rakontu en Cion pri la nomo de la Eternulo Kaj en Jerusalem pri Lia gloro,
da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
Kiam kolektiĝos kune la popoloj kaj regnoj, Por servi al la Eternulo.
da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu
Li lacigis en la vojo miajn fortojn, Li mallongigis miajn tagojn.
kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.
Mi diras: Ho mia Dio, ne forprenu min en la mezo de miaj tagoj, Vi, kies jaroj estas de generacio al generacio.
Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.
En antikveco Vi fondis la teron; Kaj la ĉielo estas la faro de Viaj manoj.
Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.
Ili pereos, sed Vi restos; Kaj ĉiuj ili eluziĝos kiel vesto, Kiel veston Vi ilin ŝanĝos, kaj ili ŝanĝiĝos.
U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
Sed Vi restas la sama, Kaj Viaj jaroj ne finiĝos.
Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
La filoj de Viaj sklavoj restos, Kaj ilia semo fortikiĝos antaŭ Vi.
ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. [ (Psalms 102:29) Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom. ]