Job 6

Ijob respondis kaj diris:
A Job progovori i reče:
Se estus pesita mia ĉagreno, Kaj samtempe estus metita sur la pesilon mia suferado,
"O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!
Ĝi estus nun pli peza, ol la sablo ĉe la maroj; Pro tio miaj vortoj estas plenaj de plendo.
Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.
Ĉar la sagoj de la Plejpotenculo estas en mi, Ilian venenon trinkas mia spirito; La teruraĵoj de Dio direktiĝis sur min.
Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.
Ĉu krias sovaĝa azeno sur herbo? Ĉu bovo blekas kolere ĉe sia manĝaĵo?
TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?
Ĉu oni manĝas sengustaĵon sen salo? Ĉu havas guston la albumeno de ovo?
Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?
Kion ne volis tuŝi mia animo, Tio nun estas abomeninde mia manĝaĵo.
Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.
Ho, se mia peto plenumiĝus, Kaj se Dio donus al mi tion, kion mi esperas!
O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam!
Ho, se Dio komencus kaj disbatus min, Donus liberecon al Sia mano kaj frakasus min!
O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!
Tio estus ankoraŭ konsolo por mi; Kaj mi ĝojus, se en la turmento Li ne kompatus, Ĉar mi ne forpuŝis ja la vortojn de la Sanktulo.
Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.
Kio estas mia forto, ke mi persistu? Kaj kia estas mia fino, ke mi havu paciencon?
Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?
Ĉu mia forto estas forto de ŝtonoj? Ĉu mia karno estas kupro?
Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?
Mi havas ja nenian helpon, Kaj savo estas forpuŝita for de mi.
Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena?
Al malfeliĉulo decas kompato de amiko, Eĉ se li forlasas la timon antaŭ la Plejpotenculo.
Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.
Miaj fratoj trompas kiel torento, Kiel akvaj fluegoj, kiuj pasas,
Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.
Kiuj estas malklaraj pro glacio, En kiuj kaŝas sin neĝo;
Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao;
En la tempo de degelo ili malaperas, En la tempo de varmego ili forŝoviĝas de sia loko.
al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.
Ili forklinas la direkton de sia vojo, Iras en la dezerton, kaj malaperas.
Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube.
Serĉas ilin per sia rigardo la vojoj de Tema, Esperas je ili la karavanoj el Ŝeba;
Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.
Sed ili hontas pro sia fido; Ili aliras, kaj ruĝiĝas de honto.
A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.
Nun vi neniiĝis; Vi ekvidis teruraĵon, kaj ektimis.
U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.
Ĉu mi diris: Donu al mi, El via havaĵo donacu pro mi,
Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;
Savu min el la mano de premanto, Aŭ liberigu min el la mano de turmentantoj?
iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'
Instruu min, kaj mi eksilentos; Komprenigu al mi, per kio mi pekis.
Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni.
Kial vi mallaŭdas pravajn vortojn? Kaj kion povas instrui la moralinstruanto el vi?
O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?
Ĉu vi intencas riproĉi pro vortoj? Sed paroloj de malesperanto iras al la vento.
Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov!
Eĉ orfon vi atakus, Kaj sub via amiko vi fosus.
Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?
Nun, ĉar vi komencis, rigardu min; Ĉu mi mensogos antaŭ via vizaĝo?
U oči me sada dobro pogledajte, paz'te neću li vam slagati u lice.
Rigardu denove, vi ne trovos malpiaĵon; Ripetu, vi trovos mian pravecon en la afero.
Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam!
Ĉu estas peko sur mia lango? Ĉu mia palato ne komprenas tion, kio estas malbona?
Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam?