Job 5

Voku do! ĉu iu respondos al vi? Kaj al kiu el la sanktuloj vi vin turnos?
Ded zazivlji! Zar će ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misliš sad obratit'?
Malsaĝulon mortigas la kolero, Kaj sensenculon pereigas la incitiĝemeco.
Doista, budalu njegov bijes ubija, luđaka će sasvim skončat ljubomora.
Mi vidis malsaĝulon, kiu enradikiĝis, Kaj mi malbenis subite lian loĝejon.
Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuću mu pade.
Malproksimaj de savo estos liaj filoj; Oni disbatos ilin ĉe la pordego, Kaj neniu ilin savos.
Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštićene na Vratima tlače.
Lian rikoltaĵon formanĝos malsatulo, El inter la dornoj li ĝin prenos, Kaj soifantoj englutos lian havaĵon.
Ljetinu njihovu pojedoše gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a žedni hlepe za njihovim dobrima.
Ne el la polvo eliras malpiaĵo, Kaj ne el la tero elkreskas malbonago.
Ne, opačina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla može nići sama,
Sed homo naskiĝas por suferoj, Kiel birdoj por flugado supren.
nego čovjek rađa muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu.
Sed mi min turnus al Dio, Kaj al Li mi transdonus mian aferon;
Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio.
Al Tiu, kiu faras grandaĵojn, kiujn neniu povas esplori, Mirindaĵojn, kiujn neniu povas kalkuli;
Nedokučiva on djela silna stvori, čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
Kiu donas pluvon sur la teron Kaj sendas akvon sur la kampojn,
On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa.
Por starigi malaltulojn alte, Ke la afliktitoj leviĝu savite.
Da bi ponižene visoko digao, da bi ojađene srećom obdario,
Li detruas la intencojn de ruzuloj, Ke iliaj manoj ne plenumas sian entreprenon.
redom ruši ono što lukavci smisle, što god započeli, on im izjalovi.
Li kaptas la saĝulojn per ilia ruzaĵo; Kaj la decido de maliculoj fariĝas senvalora.
On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraća u ništa.
En la tago ili renkontas mallumon, Kaj en tagmezo ili palpas, kiel en nokto.
Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noći.
Li savas kontraŭ glavo, Kontraŭ la buŝo kaj mano de potenculo Li savas malriĉulon.
On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silničkih ruku diže siromaha.
Al la senhavulo aperas espero, Kaj la malboneco fermas sian buŝon.
Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta.
Feliĉa estas la homo, kiun punas Dio; Kaj la moralinstruon de la Plejpotenculo ne malŝatu;
Da, blago čovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog!
Ĉar Li vundas, sed ankaŭ bandaĝas; Li batas, sed Liaj manoj ankaŭ resanigas.
On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom.
En ses malfeliĉoj Li vin savos; En la sepa ne tuŝos vin la malbono.
Iz šest će nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neće.
En tempo de malsato Li savos vin de la morto, Kaj en milito el la mano de glavo.
U gladi, od smrti on će te spasiti, a u ratu, oštru će te otet maču.
Kontraŭ la vipo de lango vi estos kaŝita; Kaj vi ne timos ruinigon, kiam ĝi venos.
Biču zla jezika uklonit će tebe, ispred otimača bez straha ćeš biti.
Dum ruinigo kaj malsato vi ridos; Kaj la bestojn de la tero vi ne timos;
Suši i studeni ti ćeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati nećeš.
Ĉar kun la ŝtonoj de la kampo vi havos interligon, Kaj la bestoj de la kampo havos pacon kun vi.
Sklopit' ti ćeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru će biti.
Kaj vi ekscios, ke paco estas en via tendo; Vi esploros vian loĝejon, kaj nenio mankos.
U šatoru svome mir ćeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut će stajat.
Kaj vi ekscios, ke grandnombra estas via idaro Kaj via naskitaro estas kiel la herbo de la tero.
Koljeno ćeš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste.
En maljuneco vi iros en la tombon, Kiel envenas garbaro en sia tempo.
U grob ti ćeš leći kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori.
Vidu, ni tion esploris, kaj tiel ĝi estas; Atentu tion, kaj sciu tion.
Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj."