Job 15

Ekparolis Elifaz, la Temanano, kaj diris:
Elifaz Temanac progovori tad i reče:
Ĉu saĝulo povas respondi per ventaj opinioj, Kaj plenigi sian ventron per sensencaĵoj?
"Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje?
Vi disputas per vortoj senutilaj, Kaj per paroloj, kiuj nenion helpas.
Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste?
Vi forigas la timon, Kaj senvalorigas preĝon antaŭ Dio.
Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš.
Ĉar via malbonago instigas vian buŝon, Kaj vi elektis stilon de maliculoj.
Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,
Vin kondamnas via buŝo, ne mi; Kaj viaj lipoj atestas kontraŭ vi.
vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče.
Ĉu vi naskiĝis la unua homo? Ĉu vi estas kreita pli frue ol la altaĵoj?
Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?
Ĉu vi aŭdis la sekretan decidon de Dio, Kaj alkaptis al vi la saĝon?
Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio?
Kion vi scias tian, kion ni ne scias? Kion vi komprenas tian, kio al ni mankas?
Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo?
Inter ni estas grizuloj kaj maljunuloj, Kiuj vivis pli longe ol via patro.
Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.
Ĉu tiel malmulte valoras por vi la konsoloj de Dio Kaj vorto kvieta?
Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi?
Kial vin tiel levas via koro, Kaj kial tiel palpebrumas viaj okuloj,
Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima
Ke vi direktas kontraŭ Dion vian koleron, Kaj elirigis el via buŝo tiajn vortojn?
kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze!
Kio estas homo, ke li povus esti pura Kaj ke naskito de virino povus esti prava?
Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan?
Vidu, inter Liaj sanktuloj ne ĉiuj estas fidindaj, Kaj la ĉielo ne estas pura en Liaj okuloj:
Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu,
Des pli homo, abomeninda kaj malbona, Kiu trinkas malbonagojn kiel akvon.
a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu!
Mi montros al vi, aŭskultu min; Kaj kion mi vidis, tion mi rakontos,
Mene sad poslušaj, poučit' te hoću, što god sam vidjeh, ispričat' ti želim,
Kion saĝuloj diris kaj ne kaŝis antaŭ siaj patroj,
i ono što naučavahu mudraci ne tajeć' što su primili od pređa
Al kiuj, al ili solaj, estis donita la tero, Kaj fremdulo ne trairis meze de ili:
kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio.
Dum sia tuta vivo malpiulo estas maltrankvila, Kaj la nombro de la jaroj de tirano estas kaŝita antaŭ li;
Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena.
Teruroj sonas en liaj oreloj; Meze de paco venas sur lin rabisto.
Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.
Li ne esperas, ke li saviĝos el mallumo; Kaj li serĉas ĉirkaŭe glavon.
Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen,
Li vagadas, serĉante panon; Li scias, ke preta estas en lia mano la tago de mallumo.
strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži.
Teruras lin mizero kaj premateco, Venkobatas lin kiel reĝo, pretiĝinta por batalo;
Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju.
Pro tio, ke li etendis sian manon kontraŭ Dion Kaj kontraŭstaris al la Plejpotenculo,
On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom
Kuris kontraŭ Lin kun fiera kolo, Kun dikaj dorsoj de siaj ŝildoj.
Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen.
Li kovris sian vizaĝon per graso Kaj metis sebon sur siajn lumbojn.
Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali.
Li loĝas en urboj ruinigitaj, En domoj ne loĝataj, Destinitaj esti ŝtonamasoj.
Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda;
Li ne restos riĉa, lia bonstato ne teniĝos, Kaj lia havaĵo ne disvastiĝos sur la tero.
cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti.
Li ne forkliniĝos de mallumo; Flamo velksekigos liajn branĉojn, Kaj Li forigos lin per la blovo de Sia buŝo.
On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga.
La erarinto ne fidu vantaĵon, Ĉar vanta estos lia rekompenco.
U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom.
Antaŭtempe li finiĝos, Kaj lia branĉo ne estos verda.
Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'.
Lia nematura bero estos deŝirita, kiel ĉe vinbertrunko; Kaj lia floro defalos, kiel ĉe olivarbo.
Kao loza, grozd će stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove.
Ĉar la anaro de la hipokrituloj senhomiĝos; Kaj fajro ekstermos la tendojn de tiuj, kiuj prenas subaĉeton.
Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.
Ili gravediĝis per malpiaĵo kaj naskis pekon, Kaj ilia ventro pretigas malicaĵon.
Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj."