Song of Solomon 2

- Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu.
ego flos campi et lilium convallium
- Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama.
sicut lilium inter spinas sic amica mea inter filias
- Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome.
sicut malum inter ligna silvarum sic dilectus meus inter filios sub umbra illius quam desideraveram sedi et fructus eius dulcis gutturi meo
Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.
introduxit me in cellam vinariam ordinavit in me caritatem
Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
fulcite me floribus stipate me malis quia amore langueo
Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.
leva eius sub capite meo et dextera illius amplexabitur me
- Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
adiuro vos filiae Hierusalem per capreas cervosque camporum ne suscitetis neque evigilare faciatis dilectam quoadusque ipsa velit
Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke.
vox dilecti mei ecce iste venit saliens in montibus transiliens colles
Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.
similis est dilectus meus capreae hinuloque cervorum en ipse stat post parietem nostrum despiciens per fenestras prospiciens per cancellos
Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,
et dilectus meus loquitur mihi surge propera amica mea formonsa mea et veni
jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala.
iam enim hiemps transiit imber abiit et recessit
Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju.
flores apparuerunt in terra tempus putationis advenit vox turturis audita est in terra nostra
Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi.
ficus protulit grossos suos vineae florent dederunt odorem surge amica mea speciosa mea et veni
Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno."
columba mea in foraminibus petrae in caverna maceriae ostende mihi faciem tuam sonet vox tua in auribus meis vox enim tua dulcis et facies tua decora
Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu.
capite nobis vulpes vulpes parvulas quae demoliuntur vineas nam vinea nostra floruit
Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima.
dilectus meus mihi et ego illi qui pascitur inter lilia
Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.
donec adspiret dies et inclinentur umbrae revertere similis esto dilecte mi capreae aut hinulo cervorum super montes Bether