Psalms 88

Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana.
canticum carminis filiorum Core victori per chorum ad praecinendum eruditionis Eman Ezraitae Domine Deus salutis meae per diem clamavi in nocte coram te
Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
ingrediatur ante te oratio mea inclina aurem tuam ad laudationem meam
Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
quia repleta est malis anima mea et vita mea ad infernum descendit
Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju.
reputatus sum cum descendentibus lacum factus sum quasi homo invalidus
Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
inter mortuos liber sicut interfecti et dormientes in sepulchro quorum non recordaris amplius et qui a manu tua abscisi sunt
Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
posuisti me in lacu novissimo in tenebris in profundis
Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
super me confirmatus est furor tuus et cunctis fluctibus tuis adflixisti me semper
Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
longe fecisti notos meos a me posuisti me abominationem eis clausum et non prodeuntem
Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
oculus meus infirmatus est ab adflictione invocavi te Domine tota die expandi ad te palmas meas
Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
numquid mortuis facies mirabilia aut gigantes surgent et confitebuntur tibi semper
Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
numquid narrabitur in sepulchro misericordia tua et veritas tua in perditione
Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
numquid noscentur in tenebris mirabilia tua et iustitia tua in terra quae oblivioni tradita est
Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
ego autem ad te Domine clamavi et mane oratio mea praeveniet te
Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
quare Domine abicis animam meam abscondis faciem tuam a me
Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
pauper ego et aerumnosus ab adulescentia portavi furorem tuum et conturbatus sum
Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
per me transierunt irae tuae terrores tui oppresserunt me
Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
circumdederunt me quasi aquae tota die vallaverunt me pariter
okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno. [ (Psalms 88:19) Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini. ]
longe fecisti a me amicum et sodalem notos meos abstulisti