Psalms 77

Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam.

recordans Dei conturbabar loquebar in memet ipso et deficiebat spiritus meus semper

Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.

prohibebam suspectum oculorum meorum stupebam et non loquebar

U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.

recogitabam dies antiquos annos pristinos

Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.

recordabar psalmorum meorum in nocte cum corde meo loquebar et scobebam spiritum meum

Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.

ergone in aeternum proiciet Dominus et non repropitiabitur ultra

Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;

ergone conplebit usque in finem misericordiam suam consummabit verbum de generatione et generatione

razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:

numquid oblitus est misereri Deus aut conplebit in furore misericordias suas semper

"Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?

et dixi inbecillitas mea est haec commutatio dexterae Excelsi

Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?

recordabor cogitationum Domini reminiscens antiqua mirabilia tua

Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?"

et meditabor in omni opere tuo et adinventiones tuas loquar

I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega."

Deus in sanctuario via tua quis deus magnus ut Deus

Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.

tu es Deus faciens mirabilia ostendens in populis potentiam tuam

Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.

redemisti in brachio populum tuum filios Iacob et Ioseph semper

Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?

videntes te aquae Deus videntes te aquae parturierunt et commotae sunt abyssi

Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.

excusserunt aquas nubila vocem dederunt nubes et sagittae tuae discurrebant

Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.

vox tonitrui tui in rota apparuerunt fulgora tua orbi concussa est et commota est terra

Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.

in mari via tua et semitae tuae in aquis multis et vestigia tua non sunt agnita

Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.

deduxisti quasi gregem populum tuum in manu Mosi et Aaron

Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.

eruditionis Asaph ausculta populus meus legem meam inclinate aurem vestram ad verba oris mei

Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje. [ (Psalms 77:21) Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona. ]

aperiam in parabula os meum loquar enigmata antiqua