Psalms 104

Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,

benedicite Domino universa opera eius in omnibus locis potestatis eius benedic anima mea Domino

svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,

benedic anima mea Domino Domine Deus meus magnificatus es nimis gloria et decore indutus es

na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.

amictus luce quasi vestimento extendens caelos ut pellem

Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.

qui tegis aquis cenacula eius qui ponis nubes currum tuum qui ambulas super pinnas venti

Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,

qui facis angelos tuos spiritus ministros tuos ignem urentem

pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;

qui fundasti terram super basem suam non commovebitur in saeculum et in saeculum

na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.

abysso quasi vestimento operuisti eam super montes stabunt aquae

Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.

ab increpatione tua fugient a voce tonitrui tui formidabunt

Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.

ascendent montes et descendent campi ad locum quem fundasti eis

Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.

terminum posuisti quem non pertransibunt nec revertentur ut operiant terram

Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.

qui emittis fontes in convallibus ut inter medios montes fluant

Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.

ut bibant omnia animalia regionum et reficiat onager sitim suam

Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.

super ea volucres caeli morabuntur de medio nemorum dabunt vocem

Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje

qui inrigas montes de cenaculis tuis de fructu operum tuorum implebitur terra

i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.

germinans herbam iumentis et faenum servituti hominum ut educat panem de terra

Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.

et vinum laetificat cor hominis ad exhilarandam faciem oleo panis autem cor hominis roborat

Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.

saturabuntur ligna Domini cedri Libani quas plantasti

Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.

ibi aves nidificabunt milvo abies domus eius

Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.

montes excelsi cervis petra refugium ericiis

Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.

fecit lunam per tempora sol cognovit occubitum suum

Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.

posuisti tenebras et facta est nox in ipsa moventur omnes bestiae silvae

Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.

leones rugientes ad praedam et quaerentes a Deo escam sibi

Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.

oriente sole recedent et in speluncis suis cubabunt

Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.

egreditur homo ad opus suum et ad servitutem suam usque ad vesperam

Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.

quam multa sunt opera tua Domine omnia in sapientia fecisti impleta est terra possessione tua

Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

hoc mare magnum et latum manibus ibi reptilia innumerabilia animalia parva cum grandibus

I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.

ibi naves pertranseunt Leviathan istum plasmasti ut inluderet ei

Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.

omnia in te sperant ut des cibum eis in tempore suo

Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.

dante te illis colligent aperiente manum tuam replebuntur bono

Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.

abscondes vultum tuum et turbabuntur auferes spiritum eorum et deficient et in pulverem suum revertentur

Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!

emittes spiritum tuum et creabuntur et instaurabis faciem terrae

On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.

sit gloria Domini in sempiternum laetabitur Dominus in operibus suis

Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.

qui respicit terram et tremet tangit montes et fumabunt

Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.

cantabo Domino in vita mea psallam Deo quamdiu sum

Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!

placeat ei eloquium meum ego autem laetabor in Domino