Job 37

Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće.

super hoc expavit cor meum et emotum est de loco suo

Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi.

audite auditionem in terrore vocis eius et sonum de ore illius procedentem

Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -

subter omnes caelos ipse considerat et lumen illius super terminos terrae

iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo.

post eum rugiet sonitus tonabit voce magnitudinis suae et non investigabitur cum audita fuerit vox eius

Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.

tonabit Deus in voce sua mirabiliter qui facit magna et inscrutabilia

Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'

qui praecipit nivi ut descendat in terram et hiemis pluviis et imbri fortitudinis suae

svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.

qui in manu omnium hominum signat ut noverint singuli opera sua

U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju.

ingredietur bestia latibulum et in antro suo morabitur

S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.

ab interioribus egreditur tempestas et ab Arcturo frigus

Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.

flante Deo concrescit gelu et rursum latissimae funduntur aquae

I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;

frumentum desiderat nubes et nubes spargunt lumen suum

kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.

quae lustrant per circuitum quocumque eas voluntas gubernantis duxerit ad omne quod praeceperit illis super faciem orbis terrarum

Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.

sive in una tribu sive in terra sua sive in quocumque loco misericordiae suae eas iusserit inveniri

Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna.

ausculta haec Iob sta et considera miracula Dei

Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta?

numquid scis quando praeceperit Deus pluviis ut ostenderent lucem nubium eius

Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog.

numquid nosti semitas nubium magnas et perfectas scientias

Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre?

nonne vestimenta tua calida sunt cum perflata fuerit terra austro

Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog?

tu forsitan cum eo fabricatus es caelos qui solidissimi quasi aere fusi sunt

DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više.

ostende nobis quid dicamus illi nos quippe involvimur tenebris

Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?

quis narrabit ei quae loquor etiam si locutus fuerit homo devorabitur

Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?

at nunc non vident lucem subito aer cogitur in nubes et ventus transiens fugabit eas

Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu!

ab aquilone aurum venit et ad Deum formidolosa laudatio

Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.

digne eum invenire non possumus magnus fortitudine et iudicio et iustitia et enarrari non potest

Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"

ideo timebunt eum viri et non audebunt contemplari omnes qui sibi videntur esse sapientes