Job 3

Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;

post haec aperuit Iob os suum et maledixit diei suo

poče svoju besjedu i reče:

et locutus est

"O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'

pereat dies in qua natus sum et nox in qua dictum est conceptus est homo

U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!

dies ille vertatur in tenebras non requirat eum Deus desuper et non inlustret lumine

Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!

obscurent eum tenebrae et umbra mortis occupet eum caligo et involvatur amaritudine

O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!

noctem illam tenebrosus turbo possideat non conputetur in diebus anni nec numeretur in mensibus

A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!

sit nox illa solitaria nec laude digna

Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!

maledicant ei qui maledicunt diei qui parati sunt suscitare Leviathan

Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!

obtenebrentur stellae caligine eius expectet lucem et non videat nec ortum surgentis aurorae

Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!

quia non conclusit ostia ventris qui portavit me nec abstulit mala ab oculis meis

Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?

quare non in vulva mortuus sum egressus ex utero non statim perii

Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?

quare exceptus genibus cur lactatus uberibus

U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao

nunc enim dormiens silerem et somno meo requiescerem

s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,

cum regibus et consulibus terrae qui aedificant sibi solitudines

ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.

aut cum principibus qui possident aurum et replent domos suas argento

Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje.

aut sicut abortivum absconditum non subsisterem vel qui concepti non viderunt lucem

Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.

ibi impii cessaverunt a tumultu et ibi requieverunt fessi robore

Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.

et quondam vincti pariter sine molestia non audierunt vocem exactoris

Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.

parvus et magnus ibi sunt et servus liber a domino suo

Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše

quare data est misero lux et vita his qui in amaritudine animae sunt

koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?

qui expectant mortem et non venit quasi effodientes thesaurum

Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.

gaudentque vehementer cum invenerint sepulchrum

Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?

viro cuius abscondita est via et circumdedit eum Deus tenebris

Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.

antequam comedam suspiro et quasi inundantes aquae sic rugitus meus

Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.

quia timor quem timebam evenit mihi et quod verebar accidit

Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka."

nonne dissimulavi nonne silui nonne quievi et venit super me indignatio