Job 29

Job nastavi svoju besjedu i reče:
addidit quoque Iob adsumens parabolam suam et dixit
"O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
quis mihi tribuat ut sim iuxta menses pristinos secundum dies quibus Deus custodiebat me
kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
quando splendebat lucerna eius super caput meum et ad lumen eius ambulabam in tenebris
kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
sicut fui in diebus adulescentiae meae quando secreto Deus erat in tabernaculo meo
kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
quando erat Omnipotens mecum et in circuitu meo pueri mei
kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
quando lavabam pedes meos butyro et petra fundebat mihi rivos olei
Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
quando procedebam ad portam civitatis et in platea parabant cathedram mihi
vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
videbant me iuvenes et abscondebantur et senes adsurgentes stabant
Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
principes cessabant loqui et digitum superponebant ori suo
Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
vocem suam cohibebant duces et lingua eorum gutturi suo adherebat
Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
auris audiens beatificabat me et oculus videns testimonium reddebat mihi
Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
quod liberassem pauperem vociferantem et pupillum cui non esset adiutor
Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
benedictio perituri super me veniebat et cor viduae consolatus sum
Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
iustitia indutus sum et vestivit me sicut vestimento et diademate iudicio meo
Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
oculus fui caeco et pes claudo
otac ubogima, zastupnik strancima.
pater eram pauperum et causam quam nesciebam diligentissime investigabam
Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
conterebam molas iniqui et de dentibus illius auferebam praedam
Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
dicebamque in nidulo meo moriar et sicut palma multiplicabo dies
Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
radix mea aperta est secus aquas et ros morabitur in messione mea
Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
gloria mea semper innovabitur et arcus meus in manu mea instaurabitur
Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
qui me audiebant expectabant sententiam et intenti tacebant ad consilium meum
Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
verbis meis addere nihil audebant et super illos stillabat eloquium meum
Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
expectabant me sicut pluviam et os suum aperiebant quasi ad imbrem serotinum
Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
si quando ridebam ad eos non credebant et lux vultus mei non cadebat in terram
Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.
si voluissem ire ad eos sedebam primus cumque sederem quasi rex circumstante exercitu eram tamen maerentium consolator