Job 17

Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene već se skupljaju grobari.

spiritus meus adtenuabitur dies mei breviabuntur et solum mihi superest sepulchrum

Rugači su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.

non peccavi et in amaritudinibus moratur oculus meus

Stoga me zaštiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neće da udari.

libera me et pone iuxta te et cuiusvis manus pugnet contra me

Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im nećeš da opstanu.

cor eorum longe fecisti a disciplina et propterea non exaltabuntur

K'o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oči gasnu,

praedam pollicetur sociis et oculi filiorum eius deficient

narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut' može.

posuit me quasi in proverbium vulgi et exemplum sum coram eis

Od tuge vid mi se muti u očima, poput sjene moji udovi postaju.

caligavit ab indignatione oculus meus et membra mea quasi in nihili redacta sunt

Začudit će se zbog toga pravednici, na bezbožnika će planuti čestiti;

stupebunt iusti super hoc et innocens contra hypocritam suscitabitur

neporočni će na svom ustrajat' putu, čovjek čistih ruku ojačat će još više.

et tenebit iustus viam suam et mundis manibus addet fortitudinem

Hajde, svi vi, nećete li opet počet', tÓa među vama ja mudra ne nalazim!

igitur vos omnes convertimini et venite et non inveniam in vobis ullum sapientem

Minuli su dani, propale zamisli, želje srca moga izjalovile se.

dies mei transierunt cogitationes meae dissipatae sunt torquentes cor meum

'U noći najcrnjoj, dan se približava; blizu je već svjetlo što tminu izgoni.'

noctem verterunt in diem et rursum post tenebras spero lucem

A meni je nada otići u Šeol i prostrijeti sebi ležaj u mrklini.

si sustinuero infernus domus mea est in tenebris stravi lectulum meum

Dovikujem grobu: 'Oče moj rođeni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja, sestro!'

putredini dixi pater meus es mater mea et soror mea vermibus

Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreću moju tko će ikada vidjeti?

ubi est ergo nunc praestolatio mea et patientiam meam quis considerat

Hoće li u Šeol ona sa mnom sići da u prahu zajedno otpočinemo?"

in profundissimum infernum descendent omnia mea putasne saltim ibi erit requies mihi