Job 16

Job progovori i reče:

respondens autem Iob dixit

"Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!

audivi frequenter talia consolatores onerosi omnes vos estis

Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?

numquid habebunt finem verba ventosa aut aliquid tibi molestum est si loquaris

I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;

poteram et ego similia vestri loqui atque utinam esset anima vestra pro anima mea

i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.

consolarer et ego vos sermonibus et moverem caput meum super vos roborarem vos ore meo et moverem labia quasi parcens vobis

Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?

sed quid agam si locutus fuero non quiescet dolor meus et si tacuero non recedet a me

Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.

nunc autem oppressit me dolor meus et in nihili redacti sunt omnes artus mei

Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.

rugae meae testimonium dicunt contra me et suscitatur falsiloquus adversus faciem meam contradicens mihi

Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,

collegit furorem suum in me et comminans mihi infremuit contra me dentibus suis hostis meus terribilibus oculis me intuitus est

prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me.

aperuerunt super me ora sua exprobrantes percusserunt maxillam meam satiati sunt poenis meis

Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.

conclusit me Deus apud iniquum et manibus impiorum me tradidit

Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.

ego ille quondam opulentus repente contritus sum tenuit cervicem meam confregit me et posuit sibi quasi in signum

Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.

circumdedit me lanceis suis convulneravit lumbos meos non pepercit et effudit in terra viscera mea

Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.

concidit me vulnere super vulnus inruit in me quasi gigans

Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu.

saccum consui super cutem meam et operui cinere cornu meum

Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.

facies mea intumuit a fletu et palpebrae meae caligaverunt

A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.

haec passus sum absque iniquitate manus meae cum haberem mundas ad Deum preces

O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.

terra ne operias sanguinem meum neque inveniat locum in te latendi clamor meus

Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.

ecce enim in caelo testis meus et conscius meus in excelsis

Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:

verbosi mei amici mei ad Deum stillat oculus meus

o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.

atque utinam sic iudicaretur vir cum Deo quomodo iudicatur filius hominis cum collega suo

No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.

ecce enim breves anni transeunt et semitam per quam non revertar ambulo