Job 14

Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.

homo natus de muliere brevi vivens tempore repletus multis miseriis

K'o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć'.

quasi flos egreditur et conteritur et fugit velut umbra et numquam in eodem statu permanet

Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš?

et dignum ducis super huiuscemodi aperire oculos tuos et adducere eum tecum in iudicium

Tko će čisto izvuć' iz nečista? Nitko!

quis potest facere mundum de inmundo conceptum semine nonne tu qui solus es

Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu,

breves dies hominis sunt numerus mensuum eius apud te est constituisti terminos eius qui praeterire non poterunt

skini s njega pogled da počinut' može, poput najamnika da svoj dan uživa.

recede paululum ab eo ut quiescat donec optata veniat sicut mercennarii dies eius

TÓa ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.

lignum habet spem si praecisum fuerit rursum virescit et rami eius pullulant

Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu,

si senuerit in terra radix eius et in pulvere emortuus fuerit truncus illius

oćutjevši vodu, ono će propupat' i pustiti grane kao stablo novo.

ad odorem aquae germinabit et faciet comam quasi cum primum plantatum est

Al' kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?

homo vero cum mortuus fuerit et nudatus atque consumptus ubi quaeso est

Može sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isušit posvema',

quomodo si recedant aquae de mari et fluvius vacuefactus arescat

al' čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće.

sic homo cum dormierit non resurget donec adteratur caelum non evigilabit nec consurget de somno suo

O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad ćeš me se spomenuti,

quis mihi hoc tribuat ut in inferno protegas me ut abscondas me donec pertranseat furor tuus et constituas mihi tempus in quo recorderis mei

- jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut' može? - čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.

putasne mortuus homo rursum vivet cunctis diebus quibus nunc milito expecto donec veniat inmutatio mea

Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku.

vocabis et ego respondebo tibi operi manuum tuarum porriges dexteram

A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti,

tu quidem gressus meos dinumerasti sed parces peccatis meis

u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao.

signasti quasi in sacculo delicta mea sed curasti iniquitatem meam

Vaj! K'o što se jednom uruši planina, k'o što se hridina s mjesta svog odvali,

mons cadens defluet et saxum transfertur de loco suo

k'o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku.

lapides excavant aquae et adluvione paulatim terra consumitur et homines ergo similiter perdes

Oborio si ga - on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen.

roborasti eum paululum ut in perpetuum pertransiret inmutabis faciem eius et emittes eum

Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja.

sive nobiles fuerint filii eius sive ignobiles non intelleget

On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života."

attamen caro eius dum vivet dolebit et anima illius super semet ipso lugebit