II Corinthians 3

Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki, preporučna pisma na vas ili od vas?

incipimus iterum nosmet ipsos commendare aut numquid egemus sicut quidam commendaticiis epistulis ad vos aut ex vobis

Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i čitaju svi ljudi.

epistula nostra vos estis scripta in cordibus nostris quae scitur et legitur ab omnibus hominibus

Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima.

manifestati quoniam epistula estis Christi ministrata a nobis et scripta non atramento sed Spiritu Dei vivi non in tabulis lapideis sed in tabulis cordis carnalibus

Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga.

fiduciam autem talem habemus per Christum ad Deum

Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga.

non quod sufficientes simus cogitare aliquid a nobis quasi ex nobis sed sufficientia nostra ex Deo est

On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje.

qui et idoneos nos fecit ministros novi testamenti non litterae sed Spiritus littera enim occidit Spiritus autem vivificat

Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova,

quod si ministratio mortis litteris deformata in lapidibus fuit in gloria ita ut non possent intendere filii Israhel in faciem Mosi propter gloriam vultus eius quae evacuatur

koliko li će slavnija biti služba Duha.

quomodo non magis ministratio Spiritus erit in gloria

Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti.

nam si ministratio damnationis gloria est multo magis abundat ministerium iustitiae in gloria

I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom.

nam nec glorificatum est quod claruit in hac parte propter excellentem gloriam

Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje.

si enim quod evacuatur per gloriam est multo magis quod manet in gloria est

Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću,

habentes igitur talem spem multa fiducia utimur

a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga.

et non sicut Moses ponebat velamen super faciem suam ut non intenderent filii Israhel in faciem eius quod evacuatur

Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao.

sed obtusi sunt sensus eorum usque in hodiernum enim diem id ipsum velamen in lectione veteris testamenti manet non revelatum quoniam in Christo evacuatur

Naprotiv, kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo.

sed usque in hodiernum diem cum legitur Moses velamen est positum super cor eorum

Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes.

cum autem conversus fuerit ad Deum aufertur velamen

Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.

Dominus autem Spiritus est ubi autem Spiritus Domini ibi libertas

A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu.

nos vero omnes revelata facie gloriam Domini speculantes in eandem imaginem transformamur a claritate in claritatem tamquam a Domini Spiritu