Psalms 132

Hodočasnička pjesma.
Ya RAB, Davut’un hatırı için, Çektiği bütün zorlukları, Sana nasıl ant içtiğini, Yakup’un güçlü Tanrısı’na adak adadığını anımsa:
Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:
Ya RAB, Davut’un hatırı için, Çektiği bütün zorlukları, Sana nasıl ant içtiğini, Yakup’un güçlü Tanrısı’na adak adadığını anımsa:
"Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje,
“Evime gitmeyeceğim, Yatağıma uzanmayacağım,
neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama,
Gözlerime uyku girmeyecek, Göz kapaklarım kapanmayacak,
dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj."
RAB’be bir yer, Yakup’un güçlü Tanrısı’na bir konut buluncaya dek.”
Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim.
[] Antlaşma Sandığı’nın Efrata’da olduğunu duyduk, Onu Yaar kırlarında bulduk.
Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!
“RAB’bin konutuna gidelim, Ayağının taburesi önünde tapınalım” dedik.
"Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje!
Çık, ya RAB, yaşayacağın yere, Gücünü simgeleyen sandıkla birlikte.
Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču!
Kâhinlerin doğruluğu kuşansın, Sadık kulların sevinç çığlıkları atsın.
Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!"
Kulun Davut’un hatırı için, Meshettiğin krala yüz çevirme.
Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: "Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje.
[] RAB Davut’a kesin ant içti, Andından dönmez: “Senin soyundan birini tahtına oturtacağım.
Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju."
Eğer oğulların antlaşmama, Vereceğim öğütlere uyarlarsa, Onların oğulları da sonsuza dek Senin tahtına oturacak.”
Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište.
Çünkü RAB Siyon’u seçti, Onu konut edinmek istedi.
"Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh.
“Sonsuza dek yaşayacağım yer budur” dedi, “Burada oturacağım, çünkü bunu kendim istedim.
Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.
Çok bereketli kılacağım erzağını, Yiyecekle doyuracağım yoksullarını.
Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno.
Kurtuluşla donatacağım kâhinlerini; Hep sevinç ezgileri söyleyecek sadık kulları.
Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
[] Burada Davut soyundan güçlü bir kral çıkaracağım, Meshettiğim kralın soyunu Işık olarak sürdüreceğim.
U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj."
Düşmanlarını utanca bürüyeceğim, Ama onun başındaki taç parıldayacak.”