Job 20

Sofar iz Naamata progovori tad i reče:
Naamalı Sofar şöyle yanıtladı:
"Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje
“Sıkıntılı düşüncelerim beni yanıt vermeye zorluyor, Bu yüzden çok heyecanlıyım.
dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći.
Beni utandıran bir azar işitiyorum, Anlayışım yanıt vermemi gerektiriyor.
Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio,
“Bilmiyor musun eskiden beri, İnsan dünyaya geldiğinden beri,
da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička.
Kötünün zafer çığlığı kısadır, Tanrısızın sevinciyse bir anlıktır.
Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,
Boyu göklere erişse, Başı bulutlara değse bile,
poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'
Sonsuza dek yok olacak, kendi pisliği gibi; Onu görmüş olanlar, ‘Nerede o?’ diyecekler.
Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog.
Düş gibi uçacak, bir daha bulunamayacak, Gece görümü gibi yok olacak.
Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti
Kendisini görmüş olan gözler bir daha onu görmeyecek, Yaşadığı yerde artık görünmeyecektir.
Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto.
Çocukları yoksulların lütfunu dileyecek, Malını kendi eliyle geri verecektir.
Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada.
Kemiklerini dolduran gençlik ateşi Kendisiyle birlikte toprakta yatacak.
Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;
“Kötülük ağzında tatlı gözükse, Onu dilinin altına gizlese bile,
sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga.
Tutsa, bırakmasa, Damağının altına saklasa bile,
Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.
Yediği yiyecek midesinde ekşiyecek, İçinde kobra zehirine dönüşecek.
Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe.
Yuttuğu servetleri kusacak, Tanrı onları midesinden çıkaracak.
Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.
Kobra zehiri emecek, Engereğin zehir dişi onu öldürecek.
Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku.
Akarsuların, bal ve ayran akan derelerin Sefasını süremeyecek.
Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine.
Zahmetle kazandığını Yemeden geri verecek, Elde ettiği kazancın tadını çıkaramayacak.
Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida,
Çünkü yoksulları ezip yüzüstü bıraktı, Kendi yapmadığı evi zorla aldı.
jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti.
“Hırsı yüzünden rahat nedir bilmedi, Serveti onu kurtaramayacak.
Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće.
Yediğinden artakalan olmadı, Bu yüzden bolluğu uzun sürmeyecek.
Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda.
Varlık içinde yokluk çekecek, Sıkıntı tepesine binecek.
I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo.
Karnını tıka basa doyurduğunda, Tanrı kızgın öfkesini ondan çıkaracak, Üzerine gazap yağdıracak.
Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti.
Demir silahtan kaçacak olsa, Tunç ok onu delip geçecek.
Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,
Çekilince ok sırtından, Parıldayan ucu ödünden çıkacak, Dehşet çökecek üzerine.
na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom.
Koyu karanlık onun hazinelerini gözlüyor. Körüklenmemiş ateş onu yiyip bitirecek, Çadırında artakalanı tüketecek.
Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže.
Suçunu gökler açığa çıkaracak, Yeryüzü ona karşı ayaklanacak.
Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti.
Varlığını seller, Azgın sular götürecek Tanrı’nın öfkelendiği gün.
Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje."
Budur kötünün Tanrı’dan aldığı pay, Budur Tanrı’nın ona verdiği miras.”