Ezra 2

Ovo su ljudi one pokrajine koji su se vratili iz sužanjstva u Babilonu, kamo ih bijaše odveo babilonski kralj Nabukodonozor. Vratili su se u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad.
Babil Kralı Nebukadnessar’ın Babil’e sürgün ettiği insanlar yaşadıkları ilden Yeruşalim ve Yahuda’daki kendi kentlerine döndü.
Stigli su oni i s njima Zerubabel, Ješua, Nehemija, Seraja, Reelaja, Nahamani, Mordokaj, Bilšan, Mispar, Bigvaj, Rehum i Baana. Evo popisa ljudi od naroda Izraelova:
Bunlar Zerubbabil, Yeşu, Nehemya, Seraya, Reelaya, Mordekay, Bilşan, Mispar, Bigvay, Rehum ve Baana’nın önderliğinde geldiler. Sürgünden dönen İsrailliler’in sayıları şöyleydi:
sinovi Paroševi: dvije tisuće stotinu sedamdeset i dva;
Paroşoğulları: 2172
sinovi Šefatjini: tri stotine sedamdeset i dva;
Şefatyaoğulları: 372
Arahovi sinovi: sedam stotina sedamdeset i pet;
Arahoğulları: 775
sinovi Pahat-Moabovi, to jest sinovi Ješuini i Joabovi sinovi: dvije tisuće osam stotina i dvanaest;
Yeşu ve Yoav soyundan Pahat-Moavoğulları: 2812
Elamovi sinovi: tisuću dvije stotine pedeset i četiri;
Elamoğulları: 1254
sinovi Zatuovi: devet stotina četrdeset i pet;
Zattuoğulları: 945
Zakajevi sinovi: sedam stotina i šezdeset;
Zakkayoğulları: 760
Banijevi sinovi: šest stotina četrdeset i dva;
Banioğulları: 642
Bebajevi sinovi: šest stotina dvadeset i tri;
Bevayoğulları: 623
sinovi Azgadovi: tisuću dvije stotine dvadeset i dva;
Azgatoğulları: 1222
Adonikamovi sinovi: šest stotina šezdeset i šest;
Adonikamoğulları: 666
sinovi Bigvajevi: dvije tisuće pedeset i šest;
Bigvayoğulları: 2056
Adinovi sinovi: četiri stotine pedeset i četiri;
Adinoğulları: 454
sinovi Aterovi, od Ezekije: devedeset i osam;
Hizkiya soyundan Ateroğulları: 98
Besajevi sinovi: tri stotine dvadeset i tri;
Besayoğulları: 323
sinovi Jorini: stotinu i dvanaest;
Yoraoğulları: 112
Hašumovi sinovi: dvije stotine dvadeset i tri;
Haşumoğulları: 223
sinovi Gibarovi: devedeset i pet;
Gibbaroğulları: 95
ljudi iz Betlehema: stotinu dvadeset i tri;
Beytlehemliler: 123
ljudi iz Netofe: pedeset i šest;
Netofalılar: 56
ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam;
Anatotlular: 128
ljudi iz Bet Azmaveta: četrdeset i dva;
Azmavetliler: 42
ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina četrdeset i tri;
Kiryat-Yearimliler, Kefiralılar ve Beerotlular: 743
ljudi iz Rame i Gebe: šest stotina dvadeset i jedan;
Ramalılar ve Gevalılar: 621
ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva;
Mikmaslılar: 122
ljudi iz Betela i Aja: dvije stotine dvadeset i tri;
Beytel ve Ay kentlerinden olanlar: 223
nebonski sinovi: pedeset i dva;
Nevolular: 52
sinovi Magbiša: stotinu pedeset i šest;
Magbişliler: 156
sinovi jednoga drugog Elama: tisuću dvije stotine pedeset i četiri;
Öbür Elam Kenti’nden olanlar: 1254
Harimovi sinovi: tri stotine i dvadeset;
Harimliler: 320
sinovi Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i pet;
Lod, Hadit ve Ono kentlerinden olanlar: 725
sinovi Jerihona: tri stotine četrdeset i pet;
Erihalılar: 345
sinovi Senajini: tri tisuće šest stotina trideset.
Senaalılar: 3630.
Svećenici: Jedajini sinovi, to jest iz kuće Ješuine: devet stotina sedamdeset i tri;
Kâhinler: Yeşu soyundan Yedayaoğulları: 973
sinovi Imerovi: tisuću pedeset i dva;
İmmeroğulları: 1052
Pašhurovi sinovi: tisuću dvije stotine četrdeset i sedam;
Paşhuroğulları: 1247
sinovi Harimovi: tisuću i sedamnaest.
Harimoğulları: 1017.
Leviti: sinovi Ješuini i Kadmielovi od Hodavjinovaca: sedamdeset i četiri.
Levililer: Hodavya soyundan Yeşu ve Kadmieloğulları: 74.
Pjevači: sinovi Asafovi: stotinu dvadeset i osam.
Ezgiciler: Asafoğulları: 128.
Vratari: sinovi Šalumovi, sinovi Aterovi, sinovi Talmonovi, sinovi Akubovi, sinovi Hatitini i sinovi Šobajevi: u svemu stotinu trideset i devet.
Tapınak kapı nöbetçileri: Şallumoğulları, Ateroğulları, Talmonoğulları, Akkuvoğulları, Hatitaoğulları, Şovayoğulları, toplam 139.
Netinci - sluge hramske: Sihini sinovi, sinovi Hasufini, sinovi Tabaotovi,
Tapınak görevlileri: Sihaoğulları, Hasufaoğulları, Tabbaotoğulları,
Kerosovi sinovi, Siahini sinovi, Fadonovi sinovi,
Kerosoğulları, Siahaoğulları, Padonoğulları,
sinovi Lebanovi, sinovi Hagabini, sinovi Akubovi,
Levanaoğulları, Hagavaoğulları, Akkuvoğulları,
Hagabovi sinovi, Šamlajevi sinovi, Hananovi sinovi,
Hagavoğulları, Şalmayoğulları, Hananoğulları,
sinovi Gidelovi, sinovi Gaharovi, sinovi Reajini,
Giddeloğulları, Gaharoğulları, Reayaoğulları,
Resinovi sinovi, Nekodini sinovi, Gazamovi sinovi,
Resinoğulları, Nekodaoğulları, Gazzamoğulları,
sinovi Uzini, sinovi Faseahini, sinovi Besajevi,
Uzzaoğulları, Paseahoğulları, Besayoğulları,
Asnanini sinovi, Meunimovi sinovi, Nefusimovi sinovi,
Asnaoğulları, Meunimoğulları, Nefusimoğulları,
sinovi Bakbukovi, sinovi Hakufini, sinovi Harhurovi,
Bakbukoğulları, Hakufaoğulları, Harhuroğulları,
Baslutovi sinovi, Mehidini sinovi, Haršini sinovi,
Baslutoğulları, Mehidaoğulları, Harşaoğulları,
sinovi Barkosovi, sinovi Sisrini, sinovi Tamahovi,
Barkosoğulları, Siseraoğulları, Temahoğulları,
Nesiahovi sinovi, Hatifini sinovi.
Nesiahoğulları, Hatifaoğulları.
Sinovi slugu Salomonovih: sinovi Sotajevi, sinovi Hasoferetovi, sinovi Farudini,
Süleyman’ın kullarının soyu: Sotayoğulları, Hassoferetoğulları, Perudaoğulları,
Jalini sinovi, Darkonovi sinovi, Gidelovi sinovi,
Yalaoğulları, Darkonoğulları, Giddeloğulları,
sinovi Šefatjini, sinovi Hatilovi, sinovi Pokeret-Hasebajimovi, sinovi Amijevi.
Şefatyaoğulları, Hattiloğulları, Pokeret-Hassevayimoğulları, Amioğulları.
Svega netinaca i sinova slugu Salomonovih: tri stotine dvadeset i dva.
Tapınak görevlileriyle Süleyman’ın kullarının soyundan olanlar: 392.
Oni koji su pošli iz Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adana, Imera, a nisu mogli dokazati da li je njihov dom i njihovo sjeme izraelskog podrijetla:
Tel-Melah, Tel-Harşa, Keruv, Addan ve İmmer’den dönen, ancak hangi aileden olduklarını ve soylarının İsrail’den geldiğini kanıtlayamayanlar şunlardır:
sinovi Dalajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini - njih šest stotina pedeset i dva.
Delayaoğulları, Toviyaoğulları, Nekodaoğulları: 652.
A od svećeničkih sinova: Hobajini sinovi, Hakosovi sinovi, sinovi Barzilaja - onoga koji je uzeo za ženu jednu kćer Barzilaja Gileađanina te se prozvao tim imenom.
Kâhinlerin soyundan: Hovayaoğulları, Hakkosoğulları ve Gilatlı Barzillay’ın kızlarından biriyle evlenip kayınbabasının adını alan Barzillay’ın oğulları.
Oni su tražili svoje rodoslovne popise, ali ih nisu našli. Bili su izlučeni iz svećeništva.
Bunlar soy kütüklerini aradılar. Ama yazılı bir kayıt bulamayınca, kâhinlik görevi ellerinden alındı.
I namjesnik im zabrani jesti od svetinja sve dok se ne pojavi svećenik za Urim i Tumim.
Vali, Urim ile Tummim’i kullanan bir kâhin çıkıncaya dek en kutsal yiyeceklerden yememelerini buyurdu.
Sav je zbor brojio četrdeset i dvije tisuće tri stotine i šezdeset duša,
Bütün halk toplam 42 360 kişiydi.
ne računajući njihove sluge i sluškinje, kojih bijaše sedam tisuća tri stotine i sedam. Bijaše i dvije stotine pjevača i pjevačica.
Ayrıca 7 337 erkek ve kadın köle, kadınlı erkekli 200 ezgici, 736 at, 245 katır, 435 deve, 6 720 eşek vardı.
Njihovih je konja bilo sedam stotina trideset i šest, njihovih mazga dvije stotine četrdeset i pet,
Ayrıca 7 337 erkek ve kadın köle, kadınlı erkekli 200 ezgici, 736 at, 245 katır, 435 deve, 6 720 eşek vardı.
deva je bilo četiri stotine trideset i pet, a njihovih magaraca ukupno šest tisuća sedam stotina i dvadeset.
Ayrıca 7 337 erkek ve kadın köle, kadınlı erkekli 200 ezgici, 736 at, 245 katır, 435 deve, 6 720 eşek vardı.
Stanovit broj obiteljskih glavara kad su stigli u Dom Jahvin, koji je u Jeruzalemu, dragovoljno su priložili darove za Dom Božji da bi se podigao na svome mjestu.
Bazı aile başları Yeruşalim’deki RAB Tanrı’nın Tapınağı’na varınca, tapınağın bulunduğu yerde yeniden kurulması için gönülden armağanlar verdiler.
Dali su prema svojim mogućnostima u riznicu šezdeset tisuća drahmi zlata, pet tisuća mina srebra i stotinu svećeničkih haljina.
Her biri gücü oranında hazineye bu iş için toplam 61 000 darik altın, 5 000 mina gümüş, 100 kâhin mintanı bağışladı.
Svećenici, leviti i dio naroda nastaniše se u Jeruzalemu; a vratari, pjevači, netinci i svi ostali Izraelci u svojim gradovima.
[] Kâhinler, Levililer, halktan bazı kişiler –ezgiciler, tapınak görevlileri ve kapı nöbetçileri– kendi kentlerine yerleştiler. Böylece bütün İsrailliler kentlerinde yaşamaya başladılar.