Job 3

Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
DESPUÉS de esto abrió Job su boca, y maldijo su día.
poče svoju besjedu i reče:
Y exclamó Job, y dijo:
"O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'
Perezca el día en que yo nací, Y la noche que se dijo: Varón es concebido.
U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
Sea aquel día sombrío, Y Dios no cuide de él desde arriba, Ni claridad sobre él resplandezca.
Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
Aféenlo tinieblas y sombra de muerte; Repose sobre él nublado, Que lo haga horrible como caliginoso día.
O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!
Ocupe la oscuridad aquella noche; No sea contada entre los días del año, Ni venga en él número de los meses.
A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!
¡Oh si fuere aquella noche solitaria, Que no viniera canción alguna en ella!
Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!
Maldíganla los que maldicen al día, Los que se aprestan para levantar su llanto.
Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
Oscurézcanse las estrellas de su alba; Espere la luz, y no venga, Ni vea los párpados de la mañana:
Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
Por cuanto no cerró las puertas del vientre donde yo estaba, Ni escondió de mis ojos la miseria.
Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?
¿Por qué no morí yo desde la matriz, Ó fuí traspasado en saliendo del vientre?
Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
¿Por qué me previnieron las rodillas? ¿Y para qué las tetas que mamase?
U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao
Pues que ahora yaciera yo, y reposara; Durmiera, y entonces tuviera reposo,
s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
Con los reyes y con los consejeros de la tierra, Que edifican para sí los desiertos;
ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.
Ó con los príncipes que poseían el oro, Que henchían sus casas de plata.
Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje.
Ó ¿por qué no fuí escondido como aborto, Como los pequeñitos que nunca vieron luz?
Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.
Allí los impíos dejan el perturbar, Y allí descansan los de cansadas fuerzas.
Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.
Allí asimismo reposan los cautivos; No oyen la voz del exactor.
Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
Allí están el chico y el grande; Y el siervo libre de su señor.
Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše
¿Por qué se da luz al trabajado, Y vida á los de ánimo en amargura,
koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
Que esperan la muerte, y ella no llega, Aunque la buscan más que tesoros;
Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
Que se alegran sobremanera, Y se gozan, cuando hallan el sepulcro?
Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
¿Por qué al hombre que no sabe por donde vaya, Y al cual Dios ha encerrado?
Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.
Pues antes que mi pan viene mi suspiro; Y mis gemidos corren como aguas.
Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.
Porque el temor que me espantaba me ha venido, Y hame acontecido lo que temía.
Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka."
No he tenido paz, no me aseguré, ni me estuve reposado; Vínome no obstante turbación.