Job 29

Job nastavi svoju besjedu i reče:
E prosseguindo Jó no seu discurso, disse:
"O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
Ah! Quem me dera ser como eu fui nos meses do passado, como nos dias em que Deus me guardava;
kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
quando a sua lâmpada luzia sobre o minha cabeça, e eu com a sua luz caminhava através das trevas;
kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
como era nos dias do meu vigor, quando o íntimo favor de Deus estava sobre a minha tenda;
kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
quando o Todo-Poderoso ainda estava comigo, e os meus filhos em redor de mim;
kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
quando os meus passos eram banhados em leite, e a rocha me deitava ribeiros de azeite!
Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
Quando eu saía para a porta da cidade, e na praça preparava a minha cadeira,
vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
os moços me viam e se escondiam, e os idosos se levantavam e se punham em pé;
Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
os príncipes continham as suas palavras, e punham a mão sobre a sua boca;
Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
a voz dos nobres emudecia, e a língua se lhes pegava ao paladar.
Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
Pois, ouvindo-me algum ouvido, me tinha por bem-aventurado; e vendo-me algum olho, dava testemunho de mim;
Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
porque eu livrava o miserável que clamava, e o órfão que não tinha quem o socorresse.
Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
A bênção do que estava a perecer vinha sobre mim, e eu fazia rejubilar-se o coração da viúva.
Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
Vestia-me da retidão, e ela se vestia de mim; como manto e diadema era a minha justiça.
Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
Fazia-me olhos para o cego, e pés para o coxo;
otac ubogima, zastupnik strancima.
dos necessitados era pai, e a causa do que me era desconhecido examinava com diligência.
Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
E quebrava os caninos do perverso, e arrancava-lhe a presa dentre os dentes.
Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
Então dizia eu: No meu ninho expirarei, e multiplicarei os meus dias como a areia;
Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
as minhas raízes se estendem até as águas, e o orvalho fica a noite toda sobre os meus ramos;
Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
a minha honra se renova em mim, e o meu arco se revigora na minha mão.
Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
A mim me ouviam e esperavam, e em silêncio atendiam ao meu conselho.
Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
Depois de eu falar, nada replicavam, e minha palavra destilava sobre eles;
Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
esperavam-me como à chuva; e abriam a sua boca como à chuva tardia.
Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
Eu lhes sorria quando não tinham confiança; e não desprezavam a luz do meu rosto;
Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.
eu lhes escolhia o caminho, assentava-me como chefe, e habitava como rei entre as suas tropas, como aquele que consola os aflitos.