Psalms 132

Hodočasnička pjesma.

En sang ved festreisene. Herre, gi David lønn for hans møie,

Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:

han som tilsvor Herren, gav Jakobs Veldige det løfte:

"Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje,

Jeg vil ikke gå inn i mitt huses telt, jeg vil ikke stige op på min sengs leie,

neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama,

jeg vil ikke unne mine øine søvn, mine øielokk slummer,

dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj."

før jeg finner et sted for Herren, en bolig for Jakobs Veldige!

Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim.

Se, vi hørte om den i Efrata, vi fant den i skogsbygden.

Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!

Vi vil komme til hans bolig, vi vil tilbede for hans føtters skammel.

"Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje!

Reis dig, Herre, og kom til ditt hvilested, du og din styrkes ark!

Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču!

La dine prester klæ sig i rettferd og dine fromme rope med fryd!

Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!"

For Davids, din tjeners skyld vise du ikke din salvedes åsyn tilbake!

Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: "Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje.

Herren har svoret David en sann ed, som han ikke vil gå fra: Av ditt livs frukt vil jeg sette konger på din trone;

Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju."

dersom dine barn holder min pakt og mine vidnesbyrd, som jeg vil lære dem, da skal også deres barn for all tid sitte på dine trone.

Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište.

For Herren har utkåret Sion, han har attrådd det til sin bolig:

"Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh.

Dette er mitt hvilested til evig tid; her vil jeg bo, fordi jeg har attrådd det.

Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.

Dets mat vil jeg velsigne, dets fattige vil jeg mette med brød,

Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno.

og dets prester vil jeg klæ med fryd.

Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.

Der vil jeg la et horn vokse op for David, gjøre i stand en lampe for min salvede.

U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj."

Hans fiender vil jeg klæ i skam, men på ham skal hans krone stråle.