Job 11

Sofar iz Naama progovori tad i reče:

Da tok Sofar fra Na'ama til orde og sa:

"Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?

Skulde en ordflom bli uten svar, eller en ordgyter få rett?

Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?

Skulde dine store ord drive menn til taushet, skulde du spotte uten at nogen skammer dig ut?

Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.'

Og skal du få si: Ren er min lære, og skyldfri er jeg i dine øine?

Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori

Men bare Gud vilde tale og oplate sine leber mot dig

kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.

og åpenbare dig visdommens hemmeligheter, at det i dem er dobbelt forstand! Da måtte du nok innse at Gud tilgir dig noget av din misgjerning.

Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?

Mon du kan finne bunn i Guds vesen eller nå frem til den Allmektiges ytterste grense?

Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ?

Himmelhøi er den, hvad kan du gjøre? Dypere enn dødsriket, hvad vet du?

Duže je od zemlje - šire je od mora!

Lengere enn jorden er dens mål og bredere enn havet.

Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?

Om han farer frem og setter i fengsel og sammenkaller retten, hvem vil da hindre ham?

Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.

For han, han kjenner de falske folk og ser uretten, uten at han trenger å gi akt på den,

Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.

og selv en uvettig mann får forstand, og et ungt villesel blir født til menneske.

Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,

Hvis du retter ditt hjerte og utbreder dine hender til ham -

ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,

er det synd i din hånd, da ha den bort og la ikke urett bo i dine telt -

čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.

ja, da skal du, fri for lyte, opløfte ditt åsyn og stå fast og ikke frykte;

Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla.

for du skal glemme din møie, som forbifarne vann skal du komme den i hu.

Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.

Og lysere enn middagen blir da ditt liv; mørket blir for dig som morgenen.

U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.

Og du skal være trygg, for da er det håp, og når du har sett dig vel omkring, kan du legge dig trygt til ro.

Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.

Og du skal hvile, og ingen skal skremme dig op, og mange skal søke din yndest.

A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada."

Men de ugudeliges øine tæres bort; de har ingen tilflukt mere, og deres håp er å utånde sjelen.