Job 14

Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.
Ko te tangata i whanau i te wahine, he torutoru ona ra; ki tonu ano i te raruraru.
K'o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć'.
Ano he puawai ia e puta mai ana, e kotia iho ana: rere ana ia, ano he atarangi, kahore hoki he tumautanga.
Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš?
E titiro mai ano ranei ou kanohi ki te penei? E mea ranei koe i ahau kia whakawa taua ki a taua?
Tko će čisto izvuć' iz nečista? Nitko!
Ko wai hei homai i te mea ma i roto i te mea poke? Hore rawa.
Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu,
Kua rite na hoki nga ra mona: kei a koe te maha o ona marama; takoto rawa i a koe te tikanga mona, a e kore ia e whiti ki tua.
skini s njega pogled da počinut' može, poput najamnika da svoj dan uživa.
Tahuri ke atu te titiro i a ia, kia ai ona pariratanga, kia ata tutuki ai tona ra, kia rite ai ki o te kaimahi.
TÓa ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.
Ka ai hoki he whakaaronga ki te rakau i tapahia, tera ano e pariri, e kore ano hoki e mutu te wana o tona pihi.
Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu,
Ahakoa kua tawhitotia tona pakiaka a ki te whenua, a kua mate tona tinana i roto i te oneone;
oćutjevši vodu, ono će propupat' i pustiti grane kao stablo novo.
Heoi ma te haunga o te wai ka pihi, ka kokiri ona peka ano ko ta te mea tupu.
Al' kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?
Ko te tangata ia, mate iho, marere noa iho; ae, ka hamo te tangata, a kei hea ia?
Može sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isušit posvema',
Pera i nga wai e he mai nei i te moana, i te awa e mimiti ana, ka maroke;
al' čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće.
E pera ana ano te tangata, e takoto ana a kahore he whakatikanga ake: kahore he marangatanga ake mo ratou, a kia kore ra ano nga rangi; e kore ano ratou e ara i to ratou moe.
O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad ćeš me se spomenuti,
Aue, kia huna noatia oti ahau e koe ki te po, kia waihotia noatia iho ahau e koe kia ngaro ana, kia hoki ra ano tou riri; kia rohea noatia mai e koe tetahi wa moku, a ka mahara mai ai ano ki ahau!
- jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut' može? - čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.
Ki te mate te tangata, e ora ano ranei ia? Ka tatari ahau i nga ra katoa o toku ngananga, kia tae mai ra ano he whakaputanga moku.
Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku.
Mau e karanga, kia whakao atu ai ahau; kahore hoki e kore ka matenui koe ki te mahi a ou ringa.
A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti,
Inaianei hoki e taua ana e koe oku hikoinga; he teka ianei e matatau tonu mai ana koe ki toku hara?
u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao.
Hiri rawa toku he ki roto ki te putea, tuitui rawa e koe toku kino.
Vaj! K'o što se jednom uruši planina, k'o što se hridina s mjesta svog odvali,
He pono ko te maunga e horo ana e memeha noa ake ana, e nekehia ana te toka i tona wahi;
k'o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku.
E ngau ana te wai i nga kohatu; ma tona puhaketanga e horoi atu te puehu o te whenua; a whakangaromia iho e koe te tumanako a te tangata.
Oborio si ga - on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen.
Taea ana ia e koe ake tonu atu, a pahure ana ia; puta ke ana i a koe tona mata, a tonoa atu ana ia kia haere.
Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja.
Ko te whakahonoretanga o ana tama, kahore e mohiotia e ia; ka hoki iho ratou hei ware, heoi kahore tetahi aha o ratou e maharatia e ia.
On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života."
E mamae ano ia te kikokiko o tona tinana, a ka tangi tona wairua i roto i a ia.