Song of Solomon 2

- Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu.
Io sono la rosa di Saron, il giglio delle valli.
- Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama.
Quale un giglio tra le spine, tale è l’amica mia tra le fanciulle.
- Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome.
Qual è un melo fra gli alberi del bosco, tal è l’amico mio fra i giovani. Io desidero sedermi alla sua ombra, e il suo frutto è dolce al mio palato.
Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.
Egli m’ha condotta nella casa del convito, e l’insegna che spiega su di me è Amore.
Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
Fortificatemi con delle schiacciate d’uva, sostentatemi con de’ pomi, perch’io son malata d’amore.
Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.
La sua sinistra sia sotto al mio capo, e la sua destra m’abbracci!
- Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
O figliuole di Gerusalemme, io vi scongiuro per le gazzelle, per le cerve dei campi, non svegliate, non svegliate l’amor mio, finch’essa non lo desideri!
Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke.
Ecco la voce del mio amico! Eccolo che viene, saltando per i monti, balzando per i colli.
Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.
L’amico mio è simile a una gazzella o ad un cerbiatto. Eccolo, egli sta dietro al nostro muro, e guarda per la finestra, lancia occhiate attraverso alle persiane.
Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,
Il mio amico parla e mi dice: Lèvati, amica mia, mia bella, e vientene,
jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala.
poiché, ecco, l’inverno è passato, il tempo delle piogge è finito, se n’è andato;
Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju.
i fiori appaion sulla terra, il tempo del cantare è giunto, e la voce della tortora si fa udire nelle nostre contrade.
Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi.
Il fico ha messo i suoi ficucci, e le viti fiorite esalano il loro profumo. Lèvati, amica mia, mia bella, e vientene".
Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno."
O mia colomba, che stai nelle fessure delle rocce, nel nascondiglio delle balze, mostrami il tuo viso, fammi udire la tua voce; poiché la tua voce è soave, e il tuo viso è bello.
Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu.
Pigliateci le volpi, le volpicine che guastano le vigne, poiché le nostre vigne sono in fiore!
Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima.
Il mio amico è mio, ed io son sua: di lui, che pastura il gregge fra i gigli.
Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.
Prima che spiri l’aura del giorno e che le ombre fuggano, torna, amico mio, come la gazzella od il cerbiatto sui monti che ci separano!