Psalms 88

Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana.
Canto. Salmo dei figliuoli di Kore. Per il Capo de’ musici. Da cantarsi mestamente. Cantico di Heman, l’Ezrahita. O Eterno, Dio della mia salvezza, io grido giorno e notte nel tuo cospetto.
Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
Venga la mia preghiera dinanzi a te, inclina il tuo orecchio al mio grido;
Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
poiché l’anima mia è sazia di mali, e la mia vita è giunta presso al soggiorno dei morti.
Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju.
Io son contato fra quelli che scendon nella fossa; son come un uomo che non ha più forza.
Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
Prostrato sto fra i morti, come gli uccisi che giaccion nella tomba, de’ quali tu non ti ricordi più, e che son fuor della portata della tua mano.
Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
Tu m’hai posto nella fossa più profonda, in luoghi tenebrosi, negli abissi.
Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
L’ira tua pesa su me, e tu m’hai abbattuto con tutti i tuoi flutti. Sela.
Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
Tu hai allontanato da me i miei conoscenti, m’hai reso un’abominazione per loro. Io son rinchiuso e non posso uscire.
Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
L’occhio mio si consuma per l’afflizione; io t’invoco ogni giorno, o Eterno, stendo verso te le mie mani.
Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
Opererai tu qualche miracolo per i morti? I trapassati risorgeranno essi a celebrarti? Sela.
Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
La tua benignità sarà ella narrata nel sepolcro, o la tua fedeltà nel luogo della distruzione?
Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
Le tue maraviglie saranno esse note nelle tenebre, e la tua giustizia nella terra dell’oblìo?
Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
Ma, quant’è a me, o Eterno, io grido a te, e la mattina la mia preghiera ti viene incontro.
Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
Perché, o Eterno, rigetti tu l’anima mia? Perché nascondi il tuo volto da me?
Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
Io sono afflitto, e morente fin da giovane; io porto il peso dei tuoi terrori e sono smarrito.
Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
I tuoi furori mi son passati addosso; i tuoi terrori m’annientano,
Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
mi circondano come acque ogni giorno, mi attornian tutti assieme.
okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno. [ (Psalms 88:19) Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini. ]
Hai allontanato da me amici e compagni; i miei conoscenti sono le tenebre.