Psalms 44

Zborovođi. Sinova Korahovih. Poučna pjesma.
Al capo de’ musici. Dei figliuoli di Core. Cantico. O Dio, noi abbiamo udito coi nostri orecchi, i nostri padri ci hanno raccontato l’opera che compisti ai loro giorni, ai giorni antichi.
Bože, ušima svojim slušasmo, očevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim.
Tu con la tua mano scacciasti le nazioni e stabilisti i nostri padri; distruggesti dei popoli per estender loro.
Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio.
Poiché essi non conquistarono il paese con la loro spada, né fu il loro braccio che li salvò, ma la tua destra, il tuo braccio, la luce del tuo volto, perché li gradivi.
Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.
Tu sei il mio re, o Dio, ordina la salvezza di Giacobbe!
Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu.
Con te noi abbatteremo i nostri nemici, nel tuo nome calpesteremo quelli che si levan contro a noi.
Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše.
Poiché non è nel mio arco che io confido, e non è la mia spada che mi salverà;
U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me mač moj spasavao.
ma sei tu che ci salvi dai nostri nemici e rendi confusi quelli che ci odiano.
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze.
In Dio noi ci glorieremo, ogni giorno e celebreremo il tuo nome in perpetuo. Sela.
Dičili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.
Ma ora ci hai reietti e coperti d’onta, e non esci più coi nostri eserciti.
A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Tu ci fai voltar le spalle davanti al nemico, e quelli che ci odiano ci depredano.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Ci hai dati via come pecore da mangiare, e ci hai dispersi fra le nazioni.
Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas među neznabošce.
Tu vendi il tuo popolo per un nulla, e non ti sei tenuto alto nel fissarne il prezzo.
U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom.
Tu ci fai oggetto d’obbrobrio per i nostri vicini, di beffe e di scherno per quelli che ci stan d’intorno.
Učinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Tu ci rendi la favola delle nazioni, e i popoli scuotono il capo, quando si tratta di noi.
Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama.
Tuttodì l’onta mia mi sta dinanzi, e la vergogna mi cuopre la faccia
Svagda mi je sramota moja pred očima i stid mi lice pokriva
all’udire chi mi vitupera e m’oltraggia, al vedere il nemico ed il vendicativo.
zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina.
Tutto questo ci è avvenuto. Eppure non t’abbiam dimenticato e non siamo stati infedeli al tuo patto.
Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga,
Il nostro cuore non si è rivolto indietro, e i nostri passi non si sono sviati dal tuo sentiero,
niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
perché tu ci avessi a fiaccare cacciandoci in dimore di sciacalli, perché tu avessi a stender su noi l’ombra della morte.
kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom.
Se avessimo dimenticato il nome del nostro Dio, e avessimo teso le mani verso un dio straniero,
Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuđem bogu podigli:
Dio non l’avrebbe egli scoperto? Poich’egli conosce i segreti del cuore.
zar Bog toga ne bi saznao? TÓa on poznaje tajne srdaca!
Anzi è per cagion tua che siamo ogni dì messi a morte, e reputati come pecore da macello.
Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje.
Risvegliati! Perché dormi, o Signore? Destati, non rigettarci in perpetuo!
Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Perché nascondi la tua faccia e dimentichi la nostra afflizione e la nostra oppressione?
Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
Poiché l’anima nostra è abbattuta nella polvere; il nostro corpo aderisce alla terra.
Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio. [ (Psalms 44:27) Ustani, u pomoć nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje! ]
Lèvati in nostro aiuto, e liberaci, per amor della tua benignità.