Psalms 102

Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva
Preghiera dell’afflitto quand’è abbattuto e spande il suo lamento dinanzi all’Eterno. Deh ascolta la mia preghiera, o Eterno, e venga fino a te il mio grido!
Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!
Non mi nasconder la tua faccia nel dì della mia distretta; inclina a me il tuo orecchio; nel giorno che io grido, affrettati a rispondermi.
Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!
Poiché i miei giorni svaniscono come fumo, e le mie ossa si consumano come un tizzone.
Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
Colpito è il mio cuore come l’erba, e si è seccato; perché ho dimenticato perfino di mangiare il mio pane.
Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.
A cagion della voce dei miei gemiti, le mie ossa s’attaccano alla mia carne.
Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.
Son simile al pellicano del deserto, son come il gufo de’ luoghi desolati.
Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.
Io veglio, e sono come il passero solitario sul tetto.
Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.
I miei nemici m’oltraggiano ogni giorno; quelli che son furibondi contro di me si servon del mio nome per imprecare.
Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.
Poiché io mangio cenere come fosse pane, e mescolo con lagrime la mia bevanda,
Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama
a cagione della tua indignazione e del tuo cruccio; poiché m’hai levato in alto e gettato via.
zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
I miei giorni son come l’ombra che s’allunga, e io son disseccato come l’erba.
Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.
Ma tu, o Eterno, dimori in perpetuo, e la tua memoria dura per ogni età.
A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
Tu ti leverai ed avrai compassione di Sion, poiché è tempo d’averne pietà; il tempo fissato è giunto.
Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!
Perché i tuoi servitori hanno affezione alle sue pietre, ed hanno pietà della sua polvere.
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.
Allora le nazioni temeranno il nome dell’Eterno, e tutti i re della terra la tua gloria,
Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje
quando l’Eterno avrà riedificata Sion, sarà apparso nella sua gloria,
kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,
avrà avuto riguardo alla preghiera dei desolati, e non avrà sprezzato la loro supplicazione.
kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
Questo sarà scritto per l’età a venire, e il popolo che sarà creato loderà l’Eterno,
Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.
perch’egli avrà guardato dall’alto del suo santuario; dal cielo l’Eterno avrà mirato la terra
Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda
per udire i gemiti de’ prigionieri, per liberare i condannati a morte,
da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
affinché pubblichino il nome dell’Eterno in Sion e la sua lode in Gerusalemme,
da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu
quando i popoli e i regni si raduneranno insieme per servire l’Eterno.
kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.
Egli ha abbattuto le mie forze durante il mio cammino; ha accorciato i miei giorni.
Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.
Io ho detto: Dio mio, non mi portar via nel mezzo dei miei giorni; i tuoi anni durano per ogni età.
Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.
Tu fondasti ab antico la terra, e i cieli son l’opera delle tue mani.
U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
Essi periranno, ma tu rimani; tutti quanti si logoreranno come un vestito; tu li muterai come una veste e saranno mutati.
Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
Ma tu sei sempre lo stesso, e gli anni tuoi non avranno mai fine.
ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. [ (Psalms 102:29) Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom. ]
I figliuoli de’ tuoi servitori avranno una dimora, e la loro progenie sarà stabilita nel tuo cospetto.