Lamentations 3

Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
Mwen se yon nonm ki konnen mizè moun gen pou pase lè Bondye ankòlè sou yo, lè Bondye ap pini yo.
Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
Li trennen m', li fè m' mache nan fènwa san yon ti limyè pou klere m'.
I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
Tout lajounen, l'ap plede bat mwen san rete.
Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
Po kò m' fin chire, vyann mwen parèt deyò konsa. Li kraze tout zo nan kò m'.
Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
Li fèmen m' nan yon koridò mizè ak lafliksyon.
Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.
Li fè m' rete kote ki fènwa a tankou moun mouri yo.
Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.
Li moute yon miray, li fèmen kote m' ye a, m' pa ka chape. Li mare m' ak gwo chenn.
Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
Tout rele mwen rele byen fò, pesonn p'ap tande m'.
Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.
Li simen gwo wòch toupatou sou wout mwen. Kote m' vire, chak pa mwen fè, m' bite.
Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
Tankou yon lous, li biske kò l', l'ap veye m'. Tankou yon lyon, li kache, l'ap tann mwen.
U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
Li fè m' tonbe nan bwa. Li filange tout kò m'. Lèfini, li lage m'.
Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
Li mete flèch nan banza li, li vize. Se sou mwen l'ap voye yo.
U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
Li fè flèch li yo antre fon nan kò m'.
Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
Tout moun nan peyi a ap pase m' nan betiz. Se toutan y'ap fè chante sou mwen.
Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.
Li plen vant mwen ak manje anmè kou fyèl. Li fè m' bwè labsent jouk mwen sou.
Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.
Li fwote tout figi m' atè, li fè m' kase dan m' nan wòch.
Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!
Mwen pa konnen sa yo rele kè poze. Mwen bliye sa yo rele kè kontan.
Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
Mwen di: M' pa gen lontan pou m' viv ankò. M' pèdi tout espwa mwen te gen nan Bondye.
Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
Lè m' chonje nan ki mizè mwen ye, jan m'ap mache pwonmennen san rete, se tankou yon labsent, yon fyèl m'ap vale.
Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
Wi, lè m' chonje sa, kè m' sere, m' santi kè m' ap rache
To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
Men, mwen reprann kouraj lè m' chonje yon sèl bagay.
Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
Seyè a pa janm sispann renmen nou. L'ap toujou gen pitye pou nou.
Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
Tankou solèy la ki leve chak maten konsa tou l'ap toujou kenbe pawòl li.
"Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem."
Mwen di: Se Seyè a ki tout mwen. Se nan li mwen mete tout espwa m'.
Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
Seyè a bon pou tout moun ki mete konfyans yo nan li, pou moun k'ap konte sou li.
Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!
Sa bon pou nou rete dousman ap tann li vin delivre nou.
Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
Sa bon pou nou aprann sipòte depi nou tou jenn.
Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;
Lè Bondye ap manyen ak nou, ann chita pou kont nou san di anyen.
neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
Nou pa bezwen plenyen. Nou pa janm konnen, ka gen espwa toujou.
Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
Se pou n' pare figi n' pou n' pran souflèt. Se pou n' asepte tou sa yo fè nou.
Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
Bondye sèl Mèt la p'ap janm lage nou nèt.
jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
Li ka fè nou lapenn, men l'ap gen pitye pou nou paske li renmen nou anpil.
Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.
Li pa pran plezi nan fè nou soufri, ni nan ban nou lapenn.
Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,
Atò, se konnen Seyè a, Bondye sèl Mèt la, pa konnen lè y'ap kraze prizonye anba baton,
kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,
lè yo derefize rekonèt dwa Bondye ban nou,
kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
lè y'ap bay move jijman nan tribinal! Atò, se konnen li pa konnen!
Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
Depi Bondye Sèl Mèt la pale, se fini! Sa l' di se sak fèt.
Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?
Tou sa ki rive an byen osinon an mal, se li menm ki penmèt sa.
Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
Lè nou anba bwa pou peche nou yo sa nou bezwen plenyen fè!
Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
Annou gade jan n'ap mennen bak nou! Ann egzaminen byen jan n'ap viv la! Lèfini, ann tounen vin jwenn Bondye!
Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
Ann leve bra nou nan syèl la, ann lapriyè nan pye l'!
Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!
Nou peche, nou kenbe tèt avè ou! Men, ou menm ou pa padonnen nou.
Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.
Ou move pi rèd, ou fann nan kò nou! Ou te san pitye. Ou touye nou.
Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
Ou vlope kò ou nan yon gwo nwaj nwa pou lapriyè nou pa rive nan zòrèy ou.
Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.
Ou fè nou tounen yon depotwa, yon pil fatra nan mitan lòt nasyon sou latè yo.
Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.
Tout lènmi nou yo ap lave bouch yo sou nou.
Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
N'ap viv ak kè sote, si se pa lanmò, se gwo danje, se gwo malè!
Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.
De je m' yo ap ponpe dlo tankou larivyè, lè m' wè malè ki tonbe sou pèp mwen an!
Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
Dlo ap koule nan je m' san rete. Li p'ap janm sispann,
dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
jouk jou Seyè a va rete nan syèl la, l'a voye je l' gade, l'a wè!
Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.
Wi, kè m' fè m' mal pou m' wè sa ki rive moun lavil mwen yo!
Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.
Yon bann moun ki pa vle wè m' san m' pa fè yo anyen pran kouri dèyè m' tankou yon zwazo y'ap chache pran.
U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.
Yo lage m' tou vivan nan yon twou. Yo fèmen bouch twou a ak wòch.
Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!"
Dlo te prèt pou kouvri tèt mwen. Mwen di: Fwa sa a m' pran!
I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
Nan twou kote m' te ye a, Seyè, mwen rele ou!
Ti oču moj glas: "Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje."
Ou tande vwa m'. Tanpri, pa bouche zòrèy ou lè m'ap lapriyè nan pye ou.
Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: "Ne boj se!"
Wi, lè m' rele ou, ou pwoche. Ou di m' mwen pa bezwen pè!
Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
Bondye Sèl Mèt, ou pran ka m' an konsiderasyon. Ou sove lavi m'.
Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.
Seyè, ou wè tout lenjistis y'ap fè m'. Tanpri, defann kòz mwen.
Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
Ou wè jan yo soti pou pwofite sou mwen, jan y'ap fè konplo pou touye m'.
Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
Seyè, ou tande jan y'ap joure m'. Ou konnen konplo y'ap fè sou do m'.
Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
Tout lajounen, y'ap pale sou mwen, y'ap fè plan.
Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
Gade yo non! Depi maten jouk aswè yo chita ap fè chante sou do m'!
Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
Seyè, se pou ou pini yo pou tou sa yo fè.
Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
Madichonnen yo! Fè yo pèdi tèt yo!
Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!
Move sou yo, Seyè! Pati dèyè yo! Disparèt yo sou latè!