Psalms 89

Poučna pjesma. Ezrahijca Etana.
Etanin sen Esrahilaisen opetus. Minä veisaan Herran armoja ijankaikkisesti, ja ilmoitan sinun totuuttas suullani suvusta sukuun,
O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
Ja sanon: ijankaikkinen armo käy ylös: sinä pidät uskollisesti totuutes taivaissa.
Ti reče: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!" U nebu utemelji vjernost svoju:
Minä olen liiton tehnyt valittuini kanssa: minä olen vannonut Davidille palvelialleni:
"Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:
Hamaan ijankaikkisuuteen vahvistan minä sinun siemenes, ja rakennan sinun istuimes suvusta sukuun, Sela!
tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje."
Ja taivaat pitää ylistämän, Herra, sinun ihmeitäs, niin myös totuuttas pyhäin seurakunnassa.
Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.
Sillä kuka taidetaan pilvissä verrattaa Herraan? ja kuka on Herran kaltainen jumalain lasten seassa?
TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?
Jumala on sangen väkevä pyhäinsä kokouksissa, ja ihmeellinen kaikkein seassa, jotka ovat hänen ympärillänsä.
Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe.
Herra Jumala Zebaot, kuka on niinkuin sinä, väkevä Jumala? ja sinun totuutes on sinun ympärilläs.
Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.
Sinä vallitset pauhaavaisen meren: sinä hillitset paisuvaiset aallot.
Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;
Sinä lyöt Rahabin kuoliaaksi: sinä hajoitat vihollises urhoollisella käsivarrellas.
ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje.
Taivaat ovat sinun, maa myös on sinun: sinä olet perustanut maan piirin, ja mitä siinä on.
Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;
Pohjan ja etelän olet sinä luonut: Tabor ja Hermon kiittävät sinun nimeäs.
sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.
Sinulla on voimallinen käsivarsi: väkevä on sinun kätes, ja korkia on oikia kätes.
Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta.
Vanhurskaus ja tuomio on istuimes vahvistus: armo ja totuus ovat sinun kasvois edessä.
Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom.
Autuas on se kansa, joka ihastua taitaa: Herra, heidän pitää vaeltaman sinun kasvois valkeudessa.
Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,
Heidän pitää iloitseman joka päivä sinun nimestäs, ja sinun vanhurskaudessas kunnialliset oleman.
u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.
Sillä sinä olet heidän väkevyytensä kerskaus, ja sinun armos kautta nostat sinä ylös meidän sarvemme.
Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša.
Sillä Herra on meidän kilpemme, ja pyhä Israelissa on meidän kuninkaamme.
Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš.
Silloin sinä puhuit näyissä pyhilles ja sanoit: minä olen sankarin herättänyt auttamaan: minä olen korottanut valitun kansasta.
Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: "Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;
Minä olen löytänyt palveliani Davidin: minä olen hänen voidellut pyhällä öljylläni.
nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,
Minun käteni tukee häntä, ja minun käsivarteni vahvistaa häntä.
da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.
Ei pidä viholliset häntä voittaman, ja väärät ei pidä häntä sulloman.
Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.
Vaan minä lyön hänen vihollisensa hänen edestänsä; ja niitä, jotka häntä vihaavat, tahdon minä vaivata.
Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.
Mutta minun totuuteni ja armoni pitää hänen tykönänsä oleman, ja hänen sarvensa pitää minun nimeeni nostettaman ylös.
Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.
Minä asetan hänen kätensä mereen, ja hänen oikian kätensä virtoihin.
Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.
Näin hänen pitää minun kutsuman: sinä olet minun Isäni, Jumalani ja turvani, joka minua auttaa.
On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'
Ja minä asetan hänen esikoiseksi, kaikkein korkeimmaksi kuningasten seassa maan päällä.
A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.
Minä pidän hänelle armoni tähteellä ijankaikkisesti, ja minun liittoni pitää hänelle vahva oleman.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.
Minä annan hänelle ijankaikkisen siemenen, ja vahvistan hänen istuimensa niinkauvan kuin taivaat pysyvät.
Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.
Mutta jos hänen lapsensa minun lakini hylkäävät, ja ei vaella minun oikeudessani,
Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,
Jos he minun säätyni turmelevat, ja ei minun käskyjäni pidä;
ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
Niin minä heidän syntinsä vitsalla rankaisen, ja heidän pahat tekonsa haavoilla.
šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,
Mutta armoani en minä hänestä käännä pois, enkä salli totuuteni vilpistellä.
ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.
En minä riko liittoani, ja mitä minun suustani käynyt on, en minä muuta.
Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.
Minä olen vihdoin vannonut pyhyyteni kautta: en minä Davidille valehtele.
Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:
Hänen siemenensä on oleva ijankaikkisesti, ja hänen istuimensa minun edessäni niinkuin aurinko.
potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
Ja niinkuin kuu, vahvistetaan se ijankaikkisesti, ja on vahvana niinkuin todistus pilvissä, Sela!
ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu."
Vaan nyt sinä syökset ja heität pois, ja vihastut voidellulles.
A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
Sinä särjet palvelias liiton, ja tallaat hänen kruununsa maahan.
Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.
Sinä rikot hänen muurinsa, ja annat hänen linnansa särjettää.
Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.
Häntä raatelevat kaikki ohitsekäyväiset: hän on tullut läsnäolevaisillensa nauruksi.
Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.
Sinä korotat hänen vihollistensa oikian käden, ja ilahutat kaikki hänen vainollisensa.
Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.
Hänen miekkansa voiman olet sinä myös ottanut pois, ja et salli hänen voittaa sodassa,
Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.
Sinä hävitit hänen puhtautensa, ja annoit hänen istuimensa kaatua maahan.
Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.
Sinä lyhennät hänen nuoruutensa ajat, ja peität hänen häpiällä, Sela!
Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.
Herra, kuinka kauvan sinä sinus niin salaat? ja annat hirmuisuutes palaa niinkuin tulen?
TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?
Muista, kuinka lyhyt minun elämäni on: miksis tahdoit kaikki ihmiset hukkaan luoda?
Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!
Kuka elää, ja ei näe kuolemaa? kuka sielunsa tuonelan käsistä pelastaa? Sela!
Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?
Herra, kussa ovat sinun entiset armos, jotkas Davidille vannonut olet totuudessas?
Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
Muista, Herra, palveliais pilkkaa, jonka minä kannan helmassani, kaikista niin monista kansoista,
Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana
Joilla, Herra, vihollises pilkkaavat, joilla he pilkkaavat voideltus askelia.
s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga. [ (Psalms 89:53) Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen! ]
Kiitetty olkoon Herra ijankaikkisesti, amen! ja amen!